Marketing
if my heart was still alive I know it would surley break...and my memories left with you
Više se ne sjećam ni gdje sam točno bila. Ono malo što je vrijedilo sačuvati potpuno se izgubilo u međuvremenu. Balansirajući između onoga što želimo i onoga što trebamo biti u krajnjoj liniji možemo barem pokušati postići kompromis, no danas više ni to ne vrijedi koliko bi trebalo. Što više stvari i situacije uzimamo k srcu to će nas više proganjati, izjedati i na kraju otjerati. Vjerujem da je onima koji na život gledaju "olako" puno lakše nego nama analitičarima koji svaku prokletu riječ, situaciju i dijelo moramo toliko puta prožvakat i na kraju ne napraviti ništa. Mislim da je to zapravo oblik bolesti u kojemu si zatvoren u vlastitoj glavi sa gomilom skretanja i vražijom ne mogućnošću otpuštanja stvari. Bilo bi lijepo pustiti ili barem zakopati glavu u pijesak, ali kao što već rekoh - previše je analiziranja potrebno da bi se napravilo jedno ili drugo. I trenutak prođe.
Post je objavljen 17.02.2012. u 21:38 sati.