...vuče me...
..znam ugristi donju usnicu da nježna bol odagna misli i neda svijesti već sada u besvijest...hoće li me vrtlog ubiti već u prvim sekundama..ne marim..
...hoće li mi dozvoliti kovitlati se po njegovom rubu...ili će me izbaciti u nepoznato...svejedno mi je..kao da ne ponirem..zapravo lebdim iznad njega...na finoj vodenoj prašini kroz koju se mjesec cakli...
..gledam očima u kojima si ti.. glas mi je boja tvoje ljubavi...usne su moja požuda i moja glad za tobom ...a kada me dotakneš i povedešu kroz srž vrtloga jedino čega se bojim da da bez njega više neću znati disati..
..a morati ću...
Post je objavljen 17.02.2012. u 20:38 sati.