Noc je vec prekrila park
no snijeg i dalje svojom svjetlinom pobjeđuje.
Trudim se pronaci put koji je barem malo utaban,
u nedostatuku toga propadnem i do konjena
neljutivsi se.
gledam nebo,tako je svijetlo,
bez i jedne zvijezde.
Gledas ga i ti…
Zajedno smo pod njim.
Polaganim korakom probijam se do rijeke
okovane ledom i zimom.
Lijepa je.
To mislis i ti…
U pozadini se cuju patke,
zamjecujemo oboje…
Pronalazim kamencic i kuckam lagano
ne bi li napravila malenu rupicu na ledu rijeke
Cinis to i ti…
U ledenu vodu stavljam prst.
I znam da radis to i ti…
Rijeka gdje sam uronila svoj
negdje kilometrima daleko
ulijeva se u rijeku u kojoj je tvoj prst.
I opet smo zajedno.
I mjesec iznad nas je isti.
I tu i tamo zut.
Oboje lagano krecemo kuci,
ne prekidas vezu dok nisi siguran
da sam stigla doma,
a onda ti jos kazem:
Volim setati s tobom...i ja s tobom kazes...
…pip pip oglasi se prekinuta telefonska linija
koja nas je ovih pola sata spajala
nekim nevidljivim nitima.
I vratim se kuci iz najlijepse setnje zivota…
…jos cu ti jednom reci…volim setati s tobom…moj najbolji prijatelju…volim i tebe...
Post je objavljen 16.02.2012. u 23:45 sati.