Marketing
Stockholmske vertikale i paralele bez lascivnih fotografija ...
Ništa u životu nije ni crno niti bijelo. Uglavnom je sivo. Ponekad, ako smo sretne ruke zalomi se sivo u bojama. Što to znači? To znači da svaki plus koji negdje zabilježimo ili ga na dar dobijemo, s druge strane sigurno skriva poneki minus. I obrnuto. Primjenimo li to na lokalno bivstvovanje na nordijskim meridijanima i paralelama dolazimo do zanimljivih konstatacija.
Neki dan sam s kolegom na poslu, njemcem, razgovarao o životu nas ex-patriota. Da, tako se to danas veli za nas koji radeći to što radimo, radimo uglavnom u stranim državama i manje više za račun velikih korporacija. Brzo smo se složili. Švedska je, posebice Štokholm, veoma skupa. Dapače, vrlo vrlo skupa. Počevši od najmanjih sitnica pa do krupnih stvarčica. Uglavnom, cijena je to koju pučanstvo plaća da bi financiralo sve blagodati koje čine ono što se naziva welfare state ili u prijevodu: država blagostanja. Pa tako na kraju ispada da bez obzira na visoka primanja prosječni život nije nešto bolji niti pak lošiji doli u državi sa manje socijale jer ... Tamo su cijene niže a ni kupovna moć nije bitno različita.
Uz prethodno još je jedan element koji značajno određuje život svakog šveđanina. Možda pogađate a možda ne. Radi se dugim zimskim noćima i predugim ljetnim danima. Uz škrto i pomalo surovo prirodno okruženje, koje je zbog mnogobrojnih šuma, voda i planina ipak i lijepo i predivno i ugodno, sve je to utjecalo na mentalitet, navike i životni stil prosječnog šveđanina koji je pun nama neobjašnjivih oprečnosti. Na izgled.
Kao prvo, šveđani su vrlo jednostavni i neposredni. Otvoreno vele što misle i za razliku od južnjaka kome krv udari u glavu kad se s njime ne slažeš, šveđanin će ostati flegma, štono bi se reklo cool. Uvažavat’ će tvoje mišljenje ali ... I dalje će raditi po svome jer smatra da je tako i najbolje i najjednostavnije a ne zato, kao negdje drugdje, da bude po njegovom. Radit' će to i zato što tako hoće jer tako je oduvijek navikao i nikad nije imao prilike niti je podnosio stranog gospodara. Činjenica je da su čak i u EU šveđani zadržali svoju posebnost i da zapravo ništa ne žele mijenjati. I zato, da bi ovdje opstali, naprosto se morate uklopiti u njihov način života. I zapamtite, iako se takvima čine, šveđani nisu kozmopoliti. Oni samo jednostavno podnose drugačije svjetonazore i to samo kad moraju. A u Švedskoj to, naravno, ne moraju.
Da, šveđani su jednostavni i tu svoju jednostavnost samo prenose na svijet oko sebe. Svijet u kom žive bez obzira gdje se nalazili. Čine to počevši od životnih navika pa do okruženja i uporabnih stvari koje u životu koriste. Recimo arhitektura i dizajn. Jeste li znali da moderna arhitektura i dizajn 20. stoljeća svoje korijene vuku baš odavde, iz nordijskih zemalja? No ni danas šveđani ne zaostaju, dapače. Koga zanima, na slijedećoj spojci može pogledati jednu predivnu kuću u okolici Štokholma čiji se dizajn danas smatra jednim od vrhunaca svjetske arhitekture. Biste li voljeli živjeti u takvoj kući? Pisac ovih redova vam uz veliki smiješak odgovara jedno veliko: "Da!".
Nadalje, obratite pažnju na slijedeće fotografije. Posebno na fotografiju nebodera blizanaca na Kungsggatan i most kojim poprečna ulica prelazi glavnu arteriju. Te Štokholmske nebodere i arhitektonsko rješenje naći čete u svim boljim svjetskim udžebenicima iz arhiteture. Za vašu informaciju, poprečna ulica je sa glavnom povezana natkrivenim pokrenim stepenicama a čitava je stvar konstruirana 30ih godina prošlog stoljeća. U svakom slučaju to zvuči vrlo vrlo napredno.
Štokholm što zbog svog prirodnog položaja (na vodi) a što radi prelijepih arhitektonskih rješenja nazivaju još i Venecijom sjevera. Na početku posta imate jednu kuću izgrađenu početkom 20og stoljeća u originalnom, venecijanskom, da ne velim renesansno-gotičkom stilu. Iako imam puno fotografija starih zgrada ovdje ću vam pokazati kako moderna švedska arhitektura sa novim materijalima oponaša izbočene i zatvorene balkone starih građevina koji su mješavina renesanse i gotike. Radi se o jednoj u nizu zgrada smještenih na i oko Hamngatan, ulice koja od centralnog Sergels Torga vodi ravno prema Štokholmskoj operi i Nybroviken, zaljevu i promenadi uz obalu mora. Da dobro ste pročitali - more. Ono kroz mnogobrojne kanale oko otoka prdire ovdje 50ak kilometara dubko u kopno a prostire se još i 30ak kilimetara dalje. A ulica koju spominjem inače jedna je od glavnih šoping arterija Štokholma.
Šveđani drže do tradicije i nastoje je implementirati u svaki trenutak sadašnjost. Dio je to njihovog habitusa iz kog su potekli. Dio je to njih samih i toga se ne odriču ma kako bili "moderni" i "napredni" i ma kakva god politička uvjerenja imali i nemali. A uglavnom nemaju nikakva. No za razliku od nekih drugih, oni to čine na način da tradicijom oplemene moderno i da u nj prenesu temeljne životne vrijednosti. One vrijednosti do kojih oni tako drže i kojima se priklanjaju.
Tako dolazite do gotovo zapanjujuće činjenice da bez obzira na vrlo liberalni odgoj, šveđani su vrlo tradicionalni. Drže do porodice, kuće, ognjišta, tradicije. Vidite to u najmanjim sitnicama počevši od tog da subotom, ukoliko imaju jednu bebu, dječja kolica gura otac. Ukoliko se radi o dvoje ili više djece, čine to oboje, ravnopravno i majka i otac. Dojam koji je za nekoliko provedenih vikenda u Štokholmu stekao vaš omiljeni pisac je da ovdje ima puno djece i maldih. Ne znam koliko je on realan ili varljiv ali ostaje utisak da su porodica i djeca svetinja a što se vidi i očituje u odnosu na poslu gdje šefovi, ma kakvi bili uvijek će uvažiti i neće praviti problema oko izostanaka s posla uslijed porodičnih razloga a što baš i nije slučaj u Domovini. Zaposlenici če naravno vrlo dobro paziti da tu naklonost pretjerano ne zlorabe iako su po zakonu vrlo dobro i predobro zaštićeni. Sve u svemu, šveđani su u prosjeku vrlo pošteni i odgovorni. I uz to, vrlo objektivni.
Ipak, Švedska welfare state država i tradicija uz to svoje predivno i relaksirajuće lice ima i neugodno naličje. Ili da se izrazimo, mračnu stranu Mjeseca. Recimo, nigdje nema toliko depresija kao u Švedskoj. Nigdje (osim u skandinavskim zemljema i Rusiji) se u takvim količinama ne konzumira alkohol. I to unatoč činjenici da je on ovdje ekstremno skup. I zamislite, ngdje se zbog tog nitko manje ne uzbuđuje doli ovdje, u Švedskoj. Je li to dio flegma mentaliteta ili je to naprosto samoobrana od dosade jer ... Vjerovali ili ne ali ovdje je život u usporebi s jugom kontinenta zaista vrlo vrlo dosadan. Dapače očajno dosadan i predvidljiv. Je li zato bijeg u alkohol čuvanje vlastitog integriteta i identiteta, neka vrsta obrane? Tradicije da se u dugim, hladnim i mračnim zimskim noćima čovjek najbolje zagrije i zaboravi uz piće? Uglavnom, gledajući prema spolu, vaš bi omiljeni pisac rekao da ovdje u alkoholu, baš kao i u svemu ostalom, prednjače žene, šveđanke.
Naravno da i ovdje ima neuklopivih, otkačenih ali ... Oni su minorna manjina minorne manjine. Većina ih ne ugrožava ali im se ni ne priklanja. Uvažava ih ali i iu potpunosti gnrira. Recimo, prošle subote sam imao priliku vidjeti anti ACTA proteste. Gradom su pod maskama marširali klinci - 15 do 18 godina. Starijih nije bilo. Nitko se na njih nije obazirao tako da je upitno je li ih tko uopće i primijetio? A ni oni nisu baš bili previše bučni i uredno su čekali na crvenom da prijeđu semafor. O da, iznenadili biste se! U Štokholmu na Drotninggatan, glavnoj pješakoj arteriji sve je prepuno prosjaka! Neusporedivo više nego u čitavom Zagrebu. Ima ih i po okolnim ulicama centra grada. A vaš je omiljeni fotograf stidljivo zagledavajući u njihove škrabice primijetio da su one prazne. I primijeto je da se na njih pvdje nitko ne obazire. Je li to dio tradicije i mentaliteta ili je i to dio bešćutnosti o čemu je on tako stidljivo pisao u jednom svom prethodnom putopisu iz Štokholma? I još nešto, ovdje prosjaci kleče. Zanimljivo.
No ipak i unatoč svemu navedenom, usprkos toj svoj skupoći, Štokholm je predivan grad. Ali ovo javljanje neću završiti fotkama o gradu. Umjesto njih darujem vam fotke o njegovoj luci i pogledu sa vožnje brodom koju vam svakako preporučujem kad ovdje navratite bilo turistički bilo poslovno. I da, pogledajte i poslušajte ovaj simpatični spot. Naravno, radi se o švedskim Beatlesima, ABBA. Oni su samo za svog i ne tako dugog postojanja prodali više nosača zvuka nego Beatlesi u čitavoj povijesti do danas. I bili su daleko popularniji nego li svojedobno njihovi slavni britanski prethodnici. Statistike su zanimljivo štivo jer brojke su objektivne i za razliku od sjećanja i emocija koje ponekad varaju govore suhoparnim činjenicama. A šveđani sa brojkama i činjenicama stoje vrlo dobro i uvijek i u svemu racionalno gledaju što one govore odnosno, poručuju.
Post je objavljen 16.02.2012. u 22:20 sati.