Kako bi nadoknadio potrošenu hranu, čovjek mora neprekidno uzimati novo jelo i piće. Potreba se očituje glađu i žeđu. Nakon što se pojede hrana, počinju djelovati probavni sokovi. Zatim slijedi resorpcija ili upijanje probavljene hrane, crijeva se isprazne i ostanu bez hrane. Prazan želudac probuđuje želju za jelom. Uko-liko se toj želji ne udovolji, tek prelazi u glad. Glad se, pak, očituje u mučnom tištenju želuca, i, naposljetku, neugodnoj boli koja dopire čak do kralješnice. Prva glad može se utažiti vodom ili nekim neprobavljivim tvarima, nakon čega glad nastupa još jačom žestinom koju čovjek ne može svladati. Prvu glad nazivamo glađu želuca, a drugu, glađu tkiva (jer se osjeća po čitavu tijelu).
Slično je i sa žeđu. Ona se ponajprije osjeća na jeziku i nepcu. Ako se oni ovlaže, žeđ na kratko vrijeme iščezava da bi se poslije pojačala još više. Pitanje razumne ishrane važno je kako za pojedinca tako i za cijelo društvo. Pod razumnom ishranom podrazumijevamo onu ishranu koja u zdravog čovjeka održava stalnu težinu bez znatnijih promjena. Dakle, ona ne pobuđuje pothranjenost i gojaznost. Jedno od osnovnih pravila razumne ishrane glasi: uzimati onoliko hrane koliko je potrebno organizmu. Dobro hranjeno tijelo više je doraslo naporima i tegobama, nego li ono koje izgubljenu energiju ne nadoknađuje novom hranom. Primjerice, zaraznim bolestima podlegnu uglavnorn slabije hranjene osobe.
Covjeku je hrana potrebna radi izgradnje i obnove tkiva, rasta i razvitka tijela, stvaranja topline i energije. Kako bi tijelo moglo vršiti svoje vitalne funkcije, hrana mora osigurati dovoljan broj kalorija potrebnih za život organizma. Prema uzrastu, zdravu djetetu potrebno je dnevno od 1000 do 2000 kalorija, odraslu i zdravom muškarcu od 2600 do 3000 kalorija i ženi od 2200 do 2500. Dnevna potreba teških fizičkih radnika, na primjer, šumskih radnika, iznosi više od 5000 kalorija. Isto je u žena koje uz kućne poslove obavljaju i teške poslove na polju — potrebno im je daleko više kalorija nego ženarna koje normalno rade.
Čovjek se hrani jelima životinjskog i biljnog porijekla. Masnija hrana daje organizmu više toplote te se zbog toga više koristi u hladnije godišnje doba, ili kad je organizam izložen većoj hladnoći.
Zdrava i normalna hrana sastoji se od bjelančevina, masnoća, ugljikohidrata, vitamina, minerala i vode. Energetskom hranom nazivamo jednim imenom bjelančevine, masnoće i ugljikohidrate, budući da organizmu daju potrebnu energiju. Ti sastojci imaju i zaštitnu ulogu. Vitamini i minerali vrše samo zaštitnu funkciju u organizmu. Svi su ti sastojci neophodni Ijudskom organizmu i nijedan se ne smije izostaviti na duže vrijeme.
Post je objavljen 16.02.2012. u 21:51 sati.