Kako sam ja razdragana kada funkcioniramo;
možeš imati lažnu diplomu, pa da te šutke toleriraju; možeš je uopće ne imati na mjestu gdje je ona neophodna, pa da ti nitko ništa ne može.
Možeš biti supruga lopova, pa da ti vjeruju kada kažeš da to doista nisi znala ni kada su ti djeca krenula na studij u inozemstvo od tvoje plaćice u ratom poharanoj zemlji, i uz to opravdanje ostati i vremenom napredovati na odgovornom radnom mjestu.
Možeš biti lažan u bilo kom pogledu, izmisliti se, biti falsifikat...i uživati kao takav privilegije dugi niz godina. Možeš kad dovoljno narasteš, krasti i krasti...do neba i još dalje, a da to ne vratiš nikad...nikom.
Ma, mošeš...nema što ne možeš.
Ali, ne možeš prodavati seoskim pijancima i ljenčinama...pazi sad! rakiju. Valjda bi je trebao pokloniti svim onima uživateljima socijalne pomoći koji ne žele po srpanjskoj vrućini puzati ispod naslijeđenih stabala u šljiviku i učestvovati u ne lakom procesu obrade i stvaranja rakije. A i ako poklanjaš, što je moj susjed od 76 godina nebrojno puta pred svjedocima učinio, može ti opet netko kome nisi dovoljno dao poslati nadležnu komisiju u tročlanom uniformiranom sastavu prije doručka u tvoje dvorište. Pa ćeš se u panici i stidu rastrčati po klizavim stazama susjedstva tražeći dva svjedoka koji će potvrditi da ti nisi „lopov“ niti mešetar; i u suzama se zaklinjati da nikad nisi u bilo koji medij stavio oglas o prodaji rakije jer nemaš ni kompjuter, ni mobitel, ni telefon zadnjih deset godina, a preskupe novine ne kupuješ.
Sjedim uz prozor. S krovova i drveća lagano klize snježni tereti. Četiri susjedove mace, vjerojatno zbog dugo parkiranog velikog auta, prebjegle u naše dvorište i uz moja dva pekinezera trče za dugo čekanim Suncem.
Daleko je ljeto, ali mislim o susjedovim šljivama.
Bit će: priroda i trud dali, a noga pogazila k'o što nikad nije.
Bit će što će biti...
Al' tko ga prijavi i oglasom na obraz nagazi!
Ovako razdragana što funkcioniramo k'o po špagi, ne mogu još smisliti.
Post je objavljen 16.02.2012. u 15:24 sati.