Prema prijedlogu proračuna Vlade RH za znanost, obrazovanje i sport izdavanja će se smanjiti za oko 3 % (oko 300 milijuna kuna), što ce uglavnom osjetiti učitelji i profesori, koje čeka smanjenje plaća. Po meni se može čak i više uštedjeti odgovarajućom reformom školskog sustava. Moji prijedlozi za reformu školstva su sljedeći:
1. U prva četiri razreda osnovne škole učitelji bi bili obavezni voditi neke vrste dosjea o učenicima, koji im predmeti idu, koji ne idu, sklonosti učenika, kao i karakteristike njihovog ponašanja. Na osnovu ovih podataka učitelji će predlagati daljnja usmjerenja učenika, npr. učenica A.B. bi bila dobra ekonomistica, učenik C.D. bi bio idealan za programera, učenica E.F. bi bi la dobra prevoditeljica, … Zaključke učitelja o budućoj profesionalnoj orijentaciji djece bi provjeravala i potvrđivala komisija sastavljena od učitelja i pedagoga.
2. Zaključci komisije bi se trebali provoditi u daljnjem školovanju, od 5. razreda osnovne škole pa nadalje. Tu bi se mogle uvesti dodatne reforme kao i daljnje uštede. Učenicima predviđenim za programere nastava povijesti, jezika, kemije i još nekih predmeta apsolutno nije potrebna, kao što učenicima koji su usmjereni na strane jezike nisu potrebni npr. matematika i fizika. Tako bi ujedno došlo i do smanjene potrebe za nastavnim kadrom iz svih predmeta, što bi imalo za posljedicu manje izdataka za već ionako smanjene plaće nastavnog kadra. Ovakvo usmjerenje bi bilo obavezno za učenike, čiji roditelji hoće besplatno obrazovanje za svoju djecu. Roditelji koji se ne slože sa odlukom komisije i žele sami odabrati usmjerenje svoga djeteta, bi trebali platiti poveću svotu za ispunjenje njihovih želja, što bi dovelo do dodatnog punjenja proračuna.
3. S ovakvim usmjeravanjem bi se nastavilo i u srednjoj školi, s tim da bi i tu postojala mogućnost promjene zanimanja, naravno uz plaćanje. To bi naravno dovelo i do smanjenja nastavnog kadra i u srednim školama, jer npr. ne bi bilo potrebe za sadašnjim bojem nastavnika matematike, već bi se taj broj mogao prepoloviti, što bi naravno bio slučaj i sa ostalim predmetima. Posljedica toga bi bila znatno veća nezaposlenost obrazovnog kadra, što bi bilo idealno za ucjenjivanje onih zaposlenih tj, za daljnje smanjenje plaća, i još veću uštedu u školstvu, toj neprofitnoj djelatnosti.
Napomena : ove redukcije se ne bi trebale odnositi na vjeronauk, on bi bio izborni predmet od 1. osnovne pa sve do 4. razereda srednje škole. Jer ima li išta svetije od ugovora sa Vatikanom ? U to se ne smije dirati, naravno.
4. Uvesti u srednje škole dodatni predmet “Koorporacijska kultura“, čiji bi sadržaj trebali kreirati predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca (HUP). U njemu bi naši školarci mogli učiti o tome kako funkcioniraju velike koorporacije, kako se ispravo ponašati u njima, što bi bio dobar trening za buduću radnu snagu. Znači ovdje bi imali dodatne troškove za navedeni predmet, ali bi bili neznatni u odnosu na gore opisane uštede, a ovaj predmet bi pogodovao poslodavcima, a kome Vlada treba da pogoduje ako ne njima?
5. Naravno da bi i visoko školstvo trebalo dodatno prilagoditi u istim smjernicama. Također bi trebalo uvesti dodatne obaveze korisnicima stipendija i tako dodatno olakšati teret poduzetnicima.
Ove mjere bi imale za rezultat ne samo uštedu proračunskih sredstava, već bi i đake i studente oslobodila stjecanja nepotrebnih znanja i usmjerila ih na učenje samo onoga što će im biti potrebno za obavljanje njihovih radnih obaveza. A sa tako istreniranom radnom snagom, dolazak stranog kapitala je neminovan. Obećana zemlja!
Post je objavljen 14.02.2012. u 23:30 sati.