Marketing
PIMP MY PUMP STORY
Projekt Pimp My Pump, pokrenut je u studenom 2011. na zagrebačkoj Trešnjevci od strane skupine lokalnih entuzijasta koji su prepoznali motiv starih pumpi za vodu kao gradski simbol koji neopravdano tone u zaborav.
Kako bi tome stali na kraj, lokalni umjetnici počinju djelovati, oslikavajući pumpe auto lakovima, kako bi ih istaknuli i pokušali im vratiti zaboravljeni sjaj.
Pumpe za vodu od pamtivijeka imaju egzistencijalnu važnost za lokacije na kojima se nalaze. Prvenstveno, one su svima dostupan besplatan izvor pitke vode, a u starim je zagrebačkim kvartovima, imati funkcionalnu pumpu za vodu, njihovim stanarima značilo preživljavanje. I danas je ponegdje tako..
U vrijeme konzumerizma kada se i pitka voda naplaćuje, nestanak i zaborav pumpi, kao i građanskih prava koja s njima tonu u zaborav, predstavljaju nestanak temeljnih građanskih prava: pravo na pitku vodu na javnim površinama, i gubitak pumpi kao punktova koji okupljaju ljude. Umjesto da je obrnuto, i da pumpe postanu ponosni simbol suživota građana i javne uprave, one se koriste kako bi se bezbolno naviklo građane da kupuju vodu i time potiču konzumerizam i bogaćenje pojedinaca monopolista.
Nadalje, stare pumpe imaju svoju estetsku vrijednost. Gotovo nepromijenjene od početka 20. stoljeća pa do danas, zadržale su svoja stilska obilježja i time se zacrtale kao trajni simbol Zagreba. U vrijeme “brandiranja destinacija” i materijalizacije svih kulturnih i izvedbenih potencijala neke turističke destinacije, zagrebačke pumpe za vodu mogu trajno obogatiti gradsku turističku ponudu i ostati jedan od prepoznatljivih simbola grada. Ne samo zagrepčanima.
Naposljetku, emocionalni benefiti koje pumpe imaju, tek su nam u jeku same akcije postali potpuno jasni. Val bezrezervne podrške, koja se manifestirala sa svih strana, ohrabrio nas je u djelovanju i naveo na strateško promišljanje cijelog projekta i intenzivnu aktivnost u medijima i na društvenim mrežama. Taj emotivni impuls koji smo sami inducirali, kroz uspomene građana, slike i stalne dojave o poznatim i nepoznatim lokacijama pumpi, njih same je oživjelo i rezultiralo brojnim pričama i uspomenama iz djetinjstva mnogih naših simpatizera. Zaključili smo da su pumpe i dalje od javnog interesa i odlučili intenzivirati aktivnosti unatoč zimskim uvjetima.
Na temelju gore navedenih zaključaka, odlučili smo izaći iz sfere “gerilskog”, alternativnog djelovanja i poslati upit gradskom uredu za prostorno uređenje s molbom da daju suglasnost našim aktivnostima. Još uvijek nismo primili odgovor i autor ovog teksta i dalje ga tretira kao monolog. Naime, suglasnost grada, omogućila bi nam da definiramo projektne aktivnosti do kraja godine i zatvorimo strategiju te definiramo opseg samog projekta i predstavimo ga ostalim akterima alternativne kulturne scene.
Glavni izazovi dijele se na proces mapiranja pumpi te na samo oslikavanje. Početkom akcije, ustanovili smo da se pumpe dijele na one u funkciji i na one zaboravljene koje ne rade. Obzirom da nemamo suglasnost grada, odlučili smo sve pumpe koje su u funkciji ostaviti u zelenoj boji kako bi ostale prepoznatljive i na usluzi onima koji ih koriste. Dijelom i iz poštovanja prema djelatnicima u poglavarstvu kojima smo željeli omogućiti da odgovore sa svojim stavom o akciji na našu molbu, a ne ići u umjetničke intervencije na silu. Jer, imali smo dovoljno zabačenih lokacija koje je trebalo oživjeti.. U zadnje vrijeme naša su nas vlastita pravila počela ograničavati pa se stav grada o ovako benignom upitu očekuje s još većim nestrpljenjem.
Drugi dio procesa je mapiranje gradskih pumpi. Smatramo ga podjednako važnim kao i samo oslikavanje jer je mreža pumpi postaje metafora točki okupljanja većeg broja ljudi u Zagrebu, što bi se mogli okarakterizirati kao alternativni “meeting point”, što pumpama daje dodatnu vrijednost i naglašava njihov potencijal kao turistički simbol grada. Ljudi su se još iz biblijskih vremena okupljali kod česmi i izvora i ta se navika u svoj svojoj jednostavnosti, zadržala do danas, što potencira potrebu za pumpama za vodu koje uredno funkcioniraju. Za nas pritom Zagreb dobiva potpuno novi kontekst: postaje igralište za realizaciju naših umjetničkih aspiracija, kao i “muzej “ na otvorenom za interaktivno praćenje tijeka i rasta projekta Pimp My Pump.
Svaku lokaciju pumpe gledamo u kontekstu prostora u kojem se nalazi, što dokazuje već naša prva oslikana pumpa koja svojim bijelim i crvenim prugama, jasno podsjeća na trešnjevački dimnjak, najvišu gradsku građevinu (to nažalost mnogi ni danas ne znaju).
Našu su inicijativu brzo prepoznale i druge udruge iz područja nezavisne kulturne scene. Tako je jedan projekt, koji živi tek 2 mjeseca, već predstavljen kroz izložbu u Centru za kulturu Trešnjevka putem udruge Kontraakcija i to u za vrijeme održavanja popularne Noći muzeja. Mladi umjetnici Maša Poljanec i Andro Giunio pratili su život pumpi u dokumentarnim zapisima pumpi nakon naše intervencije, i s autentičnom podlogom zvukova ulice paralelno dočarali život pumpi na 20 lokacija u Zagrebu istovremeno. Na taj način smo se i sami uvjerili koliko ljudi i dalje koristi i posjećuje “Železne franceke”.
U zadnje vrijeme jača i interes medija, pa je tako naša aktivnost popraćena na internetu, televiziji i u dnevnim novinama, te na nekim umjetničkim portalima. Nedavno je jedan zagrebački bloger objavio priču baš o toj neslućenoj medijskoj popularnosti Presjek objavljenih materijala dostupan je na linku: http://nepoznatizagreb.blog.hr/2012/02/index.html#dan8 .
Planova je mnogo, sredstava gotovo niotkud. Za sada se sami financiramo, a donacije primamo kroz udrugu ili oslikavanje privatnih pumpi po dvorištima građana uz naknadu za materijal koji onda koristimo i u javnom sektoru. Podrška nezavisne kulturne scene kao i građana osobno, najveća je nagrada za naš trud i definitvni poticaj da idemo dalje.
Post je objavljen 12.02.2012. u 22:58 sati.