Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zivot-je-san-ostvari-ga

Marketing

"Jednu večer, Mjesec me pitao: 'Ako te tvoja ljubav tjera u plač, zašto je ne ostaviš?' Ja sam samo pogledala u njega, visoko gore i pitala: 'Da li bi ti ikada ostavio svoje Nebo?!"

Evo opet za njega pisem je da znam da to ON nece vidjeti, a možda i hoće...jedno, nekada..
Možda jednom pročita sva ova pisma koja sam pisala za njega, možda jednom shvati koliko sam suza prolila za njega, a i dalje sam ga voljela beskrajno, snažno. Moja ljubav prema njemu nikada se neće ugasiti...niti ću ikada dopustiti da druga osoba uđe u njegov život i nastavi tamo gdje sam ja završila.
Ne mogu zamisliti ni jedan dan bez njega i svaki dan kad se ne vidimo kao da godine prolaze, ne mogu docekati dan kad cu ga ponovo vidjeti i čuti, nekada mi bez obzira na sve samo dođe da budem sama..dođe mi da plačem jel osjećaji koji kroz mene prolaze dok nisam u njegovoj blizini su prejaki..neopisivi, bole...Slamam se svaki put kad pomislim da se tjedan dana necemo vidjeti, a sati sa njim tako brzo prolaze...vrijeme sa njim leti...nikada ne bi htijela da se prestanemo voljeti, da zaboravimo jedno drugo..ne bi voljela da sve te lijepe stvari padnu u zaborav i da ih se tu i tamo sjetim...htijela bio da se zajedno sa njim mogu prisjećati lijepih trenutaka koje smo zajedno proveli. Ja znam da život donosi nove ljude u naše živote kako u moj tako i u njegov i uvijek me strah da neće naići neka bolja, zgodnija i lijepša od mene koja će mu se više sviđati..Možda i naiđe neka takva koja će mu moći pružiti stvari i trenutke kakve ja nisam mogla, al njega nitko kao ja neće razumjeti ...nitko ga neće moći razljutiti kao ja, nitko ga neće moći utješiti kao ja, nitko se prema njemu neće odnositi kao ja .. a na posljetku, nitko ga neće moći voljeti svim srcem kao što ja to činim. Iz dana u dan ga sve više volim, sve više osjećam da smo nekakvom čudnom vezom ponezani, da smo stvoreni jedno za drugo bez obrzira na te naše sitne različitosti.
Otkako sam počela ovdje pisati osjećam se puno bolje, ovdje iznosim svoje misli, osjećaje i doživljaje. Njemu jednostavno sve govorim jel imam povjerenja u njega i sigurna sam da neće nikome reći i znam da će me razumjeti..ponekad mi dođe kao najbolji prijatelj, ali evo, ovdje pišem da ako ikad u životu ne budemo zajedno vidi ovo i shvati da sve što mu nisam uspjela reći i sve osjećaje koje nisam iznjela, a osjećala sam ih prema njemu može naći ovdje u ovim tekstovima pisanih upravo za NJEGA. Nekada mi kroz glavu prođe milijun novih informacija, milijun novih osjećaja i misli da sve odjednom želim zapisati ovdje, naravno, ne stignem sve, al tako najlakše zaboravim na sve, a sva svoja razmišljanja prenesem na ''papir''.

Ja i on nikakvih problema u vezi nemamo. On je cesto ljubomoran na sitnice koje me ponekad i iznenađuju, ali ja ga shvaćam. I prihvatila sam ga upravo takvog kakav je i ne bih ga htijela promijeniti jel sam ga htijela upravo takvog..jednog koji će me voljeti i koji će me štititi od svega lošeg.
Ne želim ga drugačijeg, jel to više ne bi bio on, a ovakav potpun, za mene je jedini.

''Dao mi nadu u život, hteli smo nekud na jug za mene ona beše i ljubav, žena i drug. ''



Post je objavljen 12.02.2012. u 19:01 sati.