Marketing
7 godina - tko bi rekao?
Baš jutros mislim otkud mi je poznat datum 12.2. Vrtim po glavi da nije nečiji rođendan. A onda se sjetim da je. Mog bloga. 7 godina. Da ne povjeruje čovjek kako vrijeme brzo prolazi. Nije baš da sam nešto blogoaktivna u zadnje vrijeme, ali opet … nije ni da sam na blog i meni drage blogere zaboravila. Ipak, inspiracija za pisanje mi je ipak došla iz drugog smjera.
Ne sjećam se kada sam zadnji put osjetila baš iskrenu tugu nakon smrti neke slavne osobe kao danas kad sam čula da je preminula Whitney Houston. Glas predivan, stas isto, nije se činila glupa žena, a i novaca svojevremeno sigurno nije falilo. Ipak, što se to desi u čovjeku da pored svih blagodati koje ima izabere put droge, nasilja, maltretiranja, nereda, beznađa, ponižavanja. Gledala sam jednu Oprah u kojoj je pred par godina bila gošća, i od onda se još više pitam isto pitanje.
Ne znam točno zašto mi je Tjelohranitelj uvijek bio posebno drag film. Možda radi spoja lijepe ljubavne priče i iznimno lijepih glazbenih ostvarenja prožetih ipak onim što je najposebnije – Whitneyin glas. Možda zbog toga što sam tada bila u fazi platonsko-školske zaljubljenosti. Možda radi tada mlađeg i zgodnog Kevina Costnera. Kako god, taj mi je film jedan od najdražih iz kategorije romantičnih.
Drugo što moram podijeliti s vama, a u čemu me vjerojatno mnogi nećete moći razumijeti, jest razočaranost nepadanjem snijega u ovo mom dijelu svemira. Svaki dan nove impresivne slike s televizije, svaki dan nove možebitne najave, svaki dan prava zima sa ne znam koliko minusa, a ono ćorak – snijega ni otkud. Jedino ta uporna i grozna bura koja je na pojedinim dijelovima grada tako jaka da te strah izaći van, jer ili će te odnijeti, ili srušiti, ili će ti nešto doletjeti u glavu. Uglavnom, pomalo zavidim svima vama koji ste morali uzeti lopate u ruke. I ja bi. 
I išla bih opet na Plitvička jezera. I napravila bih puno fotografija idiličnih kao i ova gore koju sam našla na netu.
Da, novo je i da sam po prvi put konačno "dobila" na izborima. Dosad, u povijesti svih mojih obavljanja građanskih dužnosti, nikad se nije desilo da je netko "moj" dobio. Ne, nisam glasala za crvene, Bože sačuvaj, glasala sam ZA EU. Pred možda 7-8 godina nisam mislila kao danas, ali natjerale su me sve naše vlade, a i moj vlastiti narod na promjenu mišljenja.
Svijetla točka je i moj nećak koji je nedavno došao na svijet. Netko bi možda kad ga vidi rekao beba ko beba. Ali meni je baš lijep.
Post je objavljen 12.02.2012. u 13:42 sati.