Svu noć misli su moje putovale. U krajeve u kojima
more dodiruje bijeli kamen zaljubljeno. I u kojem agave
opojno mirišu bezumnom čežnjom.
Noćas sam te držao za ruku. Svu noć.
Blaženi topli vjetar s mora zaplitao ti je pramenove. Blažio
vrelinu moje želje da ih i ja zapletem oko prsta.
Mirisala si na ljubičasti cvijet lavande pomiješan s nekim
dalekim,nepoznatim mirisom. Zanosno. Pomicala si usnice i smijala se.
Bez glasa. Samo sam naslućivao što govoriš, čuo ono što oduvijek
želim. Sanjao sam svu noć da te držim u svojim rukama,
oslonjenu o svoje tijelo dok ne potonemo.
Nestanemo kao zemlja izgubljena u plavim bespućima
valova nedohvatnih morskih dubina.
I da si samo moja. Zauvijek.
Post je objavljen 12.02.2012. u 13:17 sati.