POUKA S PROSVJEDA POLJOPRIVREDNIKA !
Kako premijer RH Zoran Milanović nije primio poljoprivrednike na razgovor u srijedu 8.2. kako su to oni zatražili i očekivali, prosvjed poljoprivrednika ratara započeo je u četvrtak 9.2. u 12 sati kako su to oni i najavili. Posredstvom medija su istakli svoj glavni zahtjev prosvjeda, a to je da im se isplate zaostali poticaji do kraja mjeseca veljače, za 2010. i 2011. godinu prema Zakonu o poticajima, što iznosi, izračunali su poljoprivrednici oko 2,9 milijardi kuna.
Iako je odaziv prosvjednika poljoprivrednika bio manji od očekivanog, što i ne čudi jer su metero uvjeti bili teški i temperatura od -10 do -17 stupnjeva celzijusa u cijeloj RH, najviše prosvjednika se okupilo u Ferovcu, u Požeško slavonskoj županiji, njih oko 200, s oko 70 traktora i u Osječko baranjskoj županiji. Nisu blokirali magistralne ceste kako su najavljivali, ali svojim organiziranjem poručili su ono što su govorili, a to je da „shvaćaju da su rezovi nužni, ali da se ne mogu rezovi lomiti samo preko njihovih leđa“.
Kako je u poslijepodnevnim satima istoga dana premijer Milanović dao izjavu medijima da će poljoprivrednicima biti isplaćena sredstva za poticaje za prošlu godinu, jer je to Zakonska obveza, a da će se o budućim poticajima morati razgovarati, poljoprivrednici su istoga dana prekinuli prosvjed.
Tijek događaja navodi na zaključiti da su samo na temelju izjava, koje su emitirane na elektroničkim medijima, najprije ministra financija Linića, ( da će smanjiti poticaje za 900 milijuna kuna) a onda i premijera Milanovića, ( da će poticaje za prošlu godinu isplatiti prema Zakonu) poljoprivrednici prosvjed najprije odlučili pokrenuti, a onda prosvjed i prekinuli.
Razumljiva je briga poljoprivrednika pa čak i strah od budućnosti u poljoprivredi, jer je ta gospodarska djelatnost u RH ustrojena na funkcioniranju kroz poticaje, a sve obveze kao i kredite na OPG gospodarstvu potrebno je redovito, mjesečno plaćati. Ali kada se o informaciji radi, ministar poljoprivrede je osoba koja informaciju mora posredovati. U posljednjem događaju ministar poljoprivrede Jakovina je bio izostavljen. Razlog tome je vjerojatno i to što na jednom od sastanaka s predstavnicima Hrvatske poljoprivredne komore ministar poljoprivrede nije imao decidiran odgovor na pitanje, koliki će biti poticaji za poljoprivredu u 2012. godini i koliki će biti proračun poljoprivrede. A Jakovina nije imao odgovor jer odgovor još nije bio formiran ni na nivou Vlade, koja je formirana tek potkraj prosinca 2011.
Osim toga odnose u hrvatskoj poljoprivredi nije jednostavno ni razumjeti!
POLJOPRIVREDA MORA SUDJELOVATI U BDP!
Sigurno je jedno; uvoz ogromnih količina hrane u Hrvatsku treba novim gospodarskim mjerama zaustaviti. Hrvatski državni proračun ne treba puniti kroz uvoz hrane i ostalih roba, već kroz proizvodnju vlastite hrane. U funkciju proizvodnje hrane treba staviti sve neobrađene površine, hrvatskim potrošačima u urbanim sredinama učiniti za KUPNJU DOSTUPAN HRVATSKI PREHRAMBENI PROIZVOD PROIZVEDEN NA SELU, ne samo kroz periodičnu prodaju na Trgu Bana Jelačića pod šatorom ili u Boćarskom domu koji se dosada provodio pod nazivom „Proizvodi hrvatskog sela“, već u trgovinama diljem Hrvatske. I važan dio problema će biti riješen. Zkonskom legislativom se mnogo može postići, čak i maksimalno smanjiti veliki raskorak u cijenama istih industrijskih proizvoda, kao i rast cijena na ime profita koje potiče industrijska prehrambena proizvodnja.
Hrvatska se ad hok ne može uspoređivati s poljoprivredom i poljoprivrednom proizvodnjom u bilo kojoj Europskoj zemlji, jer je Hrvatska u tom pogledu samo načelno uvažila tuđa iskustva, a onda je sve rađeno prema 1. najprije interesu politike vladajuće stranke, a onda 2. prema interesu poljoprivrednih proizvođača. Rezultat takvog odnosa je propadanje dijela poljoprivrednih gospodarstva na selu, koji si već postavljaju pitanje – OD ČEGA ĆU UOPĆE ŽIVJETI, a žive na selu, gdje bi po strukturi dobara TREBALO VLADATI IZOBILJE, a ne neimaština i bijeda. Ljudi su u ruralnim područjima s pravom ogorčeni i postavljaju pitanje – zašto nas uništavaju, zar nam to donosi Europska unija?
Činjenica je da je široko gospodarstvo koje je moglo povećati BDP, loše vođenom politikom uništeno. Nelikvidnost koja je zahvatila sve gospodarske subjekte prepreka je novim idejama i otvaranju novih tvrtki.
No prosječnom građaninu kao i onom koji živi na selu nejasno je – zašto je poljoprivredna politika zanemarena i zašto se s vrha Vlasti ne obraća pažnja na taj segment gospodarstva koji također može itekako zapošljavati ljude i znatno sudjelovati u rastu BDP-a, samo ako se uključe stručnjaci. Zašto je tako, a može biti drugačije? To je TAJNA HRVATSKE POLITIKE i pristupa poljoprivredi! Nije dovoljno samo govoriti - TREBA IZVOZITI. Treba USPOSTAVITI red na UKUPNOM HRVATSKOM TRŽIŠTU i time trasirati put za napredak ove zemlje u svakom pogledu. To će biti teško, ali mora se dogoditi što prije.
Post je objavljen 12.02.2012. u 11:41 sati.