Marketing
Odjeća čini čovjeka..
S jedne strane prihvaćam slobodu izgleda/oblačenja, čak dapače, volim vidjeti ljude sa dovoljno hrabrosti da budu odmaknuti od klasične trenutne mode u kojoj svi izgledaju skoro pa isto, no također smatram da određene prilike zahtjevaju određeni tip odjeće.
Npr. dodjele nagrada glumišta i sl. manifestacije gdje se jedni zbegecaju u frakove i duge haljine, dok drugi dođu kao klošari krenuli po jaja i salatu putericu na plac. Doduše, i dalje smatram da nam naše glumice nemaju stila i da se trude izgledati otkačeno, a da niti jednoj (osim N. Violić) ne stoji takav izričaj.
Isto tako diplomacija, a bome i visoka politika očekuju od dotičnih da se oblače po strogom dress codu. S varijacijama na temu broševa (od M. Albright do naše Jace) što čak smatram simpatičnim.
Još sam davnih dana pisala o poslovnom dress codu i famoznim bretelicama po uredima. Valjda se sad to malo manje koristi, kad po većini kancelarija preko ljeta vlada polarna zima radom slilnih klima uređaja.
No, način šminkanja nove nam ekološke ministrice definitivno mi je trn u oku. Kao prvo - žena nije curica u pubertetu da bi joj se oprostilo to teatralno mackanje po licu, drugo, zar joj nitko nije objasnio da je to davno i passe i da više liči na neku jeftinu rusku prostitutku, a ne ozbiljnu ministricu? Prestrašno. 
Ps. Baš mi je žao W. Houston - dobro je jednom rekla - ona je sama sebi bila najveći neprijatelj. A imala je stas, glas, novac, slavu... eto vam - da li si to stvarno i mi obični ljudi želimo?
Post je objavljen 12.02.2012. u 09:49 sati.