Oprostiti i zaboraviti... Danas su to vrlo teške dvije riječi. Meni.
Znate me. Znate da sam tolerantna. Znate da se uvijek borim za pravdu, za jednakost. Znate da uvijek podižem svoj glas i vičem protiv nepravde. Svi su ljudi jednaki i u toj jednakosti svi imaju jednaka prava – na život, mir i slobodu. Ali, oprostit ćete mi – danas mi je to jako teško.
Za vas koji niste sada ovdje – u Vukovaru je danas maglovito. Teška magla je nad gradom na Dunavu. Teška magla je na Dunavu. Teško je kroz tu maglu vidjeti. Teško je vidjeti čovjeka. Znate kad su vam oči pune suza pa kroz te suze gledate svijet? Eto, takva je magla danas nad Vukovarom.
I te sjene... Sjene koje se kreću kroz maglu. Jesu li to ljudi? Jesu li duhovi? Jesu li duše onih davno izgubljenih? Ne vidim od magle. Teško je vidjeti kroz maglu. I jako, jako mi je danas teško gledati. I razmišljati. I oprostiti i zaboraviti.
Prije devetnaest godina majčin vrisak me trgnuo iz polusna. Majčin vrisak. Znate li kako zvuči majčin vrisak? Ne, ne znate. I bolje da ne znate. Težak zvuk. Teško ga je zaboraviti. I danas ga opet čujem. Čujem ga svake godine. I njen vrisak i vriskove mnogih.
Prije devetnaest godina život se činio kratak. I krhak. Opipljivo lomljiv. Kao kuglice sa bora. Kao balončić od sapunice. Tako krhak da...da je teško to zaboraviti.
Cijelu godinu sam borac – ne želim nepravdu, rasplače me ljudska zloba, svađam se, prigovaram, borim se... Danas se predajem. Danas je onaj dan u godini kada se ja, vječiti borac, predajem. Jer nemam snage. Ta magla i te sjene i ti zvukovi prošlosti... Predajem se.
Danas ne mogu zaboraviti. Danas ne mogu oprostiti.
Ne mogu oprostiti tebi – Dane Vojvodiću, ni tebi – Ljubiša Agiću, ni tebi - Ljubane Miličeviću, ni tebi - Zdravko Dukiću, ni vama - Dragosavci, ni vama – Jovanovići....... Danas vam ne mogu oprostiti.
I nemojte me danas sresti da ne vidite pogled mržnje u mojim očima. Ne želim vas mrziti. Nemojte me sresti da ne vidite strah u očima jedanaestogodišnje curice. Ne želim vas se bojati. Ako se danas sretnemo znajte da to nisam ja! To je dijete koje ste prije devetnaest godina ubili. To nisam ja – jaka i tolerantana žena, hrabra i glasna, pravedna...to nisam ja. Ako me danas sretnete okrenite glavu od mene jer moj će vas pogled proganjati a to ne želim.
Sutra... Sutra ću vas pozdraviti. Sutra ću vam se nasmijati. Sutra ću podragati vaše unučiće po glavici. Sutra ću se nasmijati vašoj ženi na prozoru. Danas ne. Danas ne mogu. Danas ne mogu oprostiti i zaboraviti. Prevelika je magla i ne vidim čovjeka od te magle.
Post je objavljen 26.05.2011. u 11:23 sati.