Marketing
I ne zna se kad će…
Već preko trideset godina živim na početku 'okomite ulice' – u soliteru na drugom katu. U njemu ima vjerojatno više stanovnika nego u nekim zabačenim zaseocima. Do kojih u ove snježne dane teško dolaze i pripadnici GSS-a. Ona doduše nemaju struju, vodu, kanalizaciju, telefon, internet, ali zato imaju poštanski broj.
Da sam se bavio ovom zanimacijom (pisanjem postova) kad sam doselio u 'okomitu ulicu' možda bi mi pala na um ideja da svake godine iz istog rakursa slikam svoj soliter. Ah da, da sam još pri tome imao računalo, digitalni fotoaparat i sposobnost predviđanja. Bila bi to zanimljiva serija fotografija na kojoj bi se vidjelo kao se mijenjalo njegovo pročelje. Od onog koje je u svojoj glavi zamislio arhitekt pa do ovog koje se 'kreiralo' u glavama novopečenih vlasnika.
Te su se promjene intenzivirale naročito tijekom posljednjih dvadeset godina nakon što su nekadašnji nosioci stanarskog prava postali vlasnici stanova, a nakon njihovog odlaska u 'nebeske stanove', nadošli njihovi potomci. Arhitekt se vjerojatno u grobu okreće kao janje na ražnju.
Lođe se zatvaraju, naravno svaka na svoj način. Postavljaju se novi prozori različitog 'desinga', pročelja su nakićena klima uređajima i satelitskim antenama, a iz zidova vire dimnjaci fasadnih plinskih bojlera. Na krovu su nove moćne telekomunikacijske antene zamijenile nekadašnje zajedničkog antenskog uređaja koji više nema svrhe nakon uvođenja kabelske televizije. Sve sama divota.
Naravno izmjene se ne rade samo izvana. Ma jok! Svaki novi vlasnik, a ponekad nadođe to i starosjediocu, navali razbijati, mijenjati, bušiti, rušiti, zidati, graditi po stanu a ti trpi. Usprkos i unatoč što je „Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“ sa svojim čl. 110 na mojoj strani.
Prije točno tri mjeseca, naime, na ulaznim vratima solitera pojavio se natpis…
…i drugi dan je počelo. Još uvijek traje i ne zna se kad će završiti. Nije meni toliko zbog buke koliko što sam očigledno dobio glupog susjeda. Jer kako bih mogao drugačije zaključiti o umnim sposobnostima osobe koja kupi stan (navodno cca 1000 eura/m2) a onda ga od poda do stropa ruši i ponovo ziđe, uključivo sve pločice po podovima i zidovima, vodovodne, kanalizacijske i električne instalacije. Buka će ipak jednom prestati a ljudska glupost će ostati. Ništa ja ovim svojim blogom neću postići 'glede a u svezi' ljudske gluposti.
Ipak, ima jedna stvar u mom soliteru koja se ne mijenja. Dizalo. O njemu možete ponešto pročitati i u proširenoj priči na tu temu na mojem novom sajtu.
Post je objavljen 11.02.2012. u 17:30 sati.