I jutros smo osvanili umotani u bilo. Ali, nedamo se mi više zbunit. Kuva se kava, umoči dva keksa. Mot kroz ponistru, kuckanje na vrata i izlazi se vani. Ovaj put osim škovaceri imamo i lopate. Sve je još uvik mekano i neizgaženo i uz smih i zafrkanciju očistili smo bilu gadost brže nego prošli put.
Prisvlačim se i uputim u grad. Opreznije nego nekidan, ali nema potribe, sve je prilično rasčišćeno. Idem priko drvenog mosta pa ću kroz park.


Napravit đir u tišini, ostavit trag u neugaženom snigu.

Nema balotari, tek poneki golub ostavlja trag.

Vadim ponovo fotoaparat.
Gledam ove tragove i sitila sam se stripova, Komadant Mark, Blek Stena….. Sičate se toga?
Uvik mi je bilo zanimljivo kako su Indijanci čitali tragove.
Slikajem i odgonetam.
Golubi i kapljice.


Križaljka.

Galeb.

Netko u šetnji sa psićem.

Ovo bi tribala bit maca.


Trag limenog ljubimca.

Stabla sa tragom bijelog.


U bijelom trag zelenog.

Zbunjeni galeb i osamljena klupa.


Sinjala sam komadić plavog.

Sunce je obasjalo provu.

I obližnje brdo.

Snig se pomalo topi i kroz bljuzgu se uputim kući.
Post je objavljen 11.02.2012. u 14:59 sati.