Pregled posta

Uživajmo u nezavisnosti i slobodi!

Madonna

i



'Madonna'

U lipnju 2012. u Hrvatsku dolazi Lousia Ciccone zvana 'Madonna', dakle, točno godinu dana nakon kršćanskog posjeta pape Benedikta XVI imat ćemo u Zagrebu sotonističko-glazbeni spektakl ('Madonna' se na pozornici stadiona pojavljuje u odječi i maskama koji prikazuje vraga 'Bafometa' s roščićima, dok njene plesačice plešu ples sa znakovitim pozivom „jebi me“, kao što je nedavno takav nastup imala na Superbowl-spektaklu finala rugbya u Sjedinjenim Američkim Državama). Sve to je znakovito u kojem pravcu smo kao zemlja i narod krenuli. Na koncu, i papa nas je uvaljivao u Europsku uniju, tako da je 'Madonin' dolazak samo logični nastavak toga da nas, nakon održanog referenduma, naše gazde počinju polako obilaziti, jer žele vidjeti svoj feud koji su (jeftino) kupili, i narod kojeg će jebati - ne samo u mozak. Taman u to vrijeme vjerojatno nećemo više imati Dan državnosti, tako da se sve to skupa poklapa i uklapa u našu „svijetlu“ budućnost, što smo postali članovi „elitnog kluba“, kako to voli reći jugofil Vesna Pusić – eurofilski lažnjak.

Ostalo je još nešto više od godinu dana koliko ćemo formalno ostat kao narod nezavisni i slobodni.

Nakon 1. srpnja 2013., i pristupanja u EU, postajemo i formalno kolonija krupnog kapitala elite angloameričke sfere, i sfere Europske unije u kojoj ćemo biti dio jugo-sfere, stoga, uživajmo do tada u nezavisnosti i slobodi, dvije kategorije koje su izvan domašaja neoliberala, jer su u čovjekovom srcu i umu, poput pojma ljubavi, neuništivi osjećaji kojima težimo, bez obzira koliko smo pogrešaka napravili, uvijek se vraćamo našim izvornim težnjama, i osnovnoj težnji koja nam je poznata kao životna i osobna sreća svakog pojedinca, i naroda kao zajednice pojedinaca, a to je nezavisnost i sloboda.

Kad ljudi krivo izaberu bračnog druga, rastaju se, nekad uz galamu, plač suze, pa i krv, ali ako prežive rastavu može početi nov početak, tako je i s narodom. Drugim riječima, ako Hrvati prežive prvo razdoblje u EU, a da ne budu u toj mjeri opljačkani, i svedeni na radno roblje, da će postat totalno nesposobni, moći će se osloboditi okova, i obnoviti svoju državnu nezavisnost i nacionalnu slobodu koja je temelj prosperiteta političkog naroda, t.j. svih građana Hrvatske.

Krediti tajkunima, narodu figa (poskupljenja, otkazi, i nameti – PDV od 25%). Narod, ili kako elita na njega gleda kao na „bandu“, sad treba stegnut remen, da nadoknadi ono što su njegovi predstavnici na vlasti profućkali i bacili u vjetar posljednjih 20 godina!

S obzirom da su propisi i odredbe u EU skrojeni po mjeri korporacija i vlasnika krupnog kapitala, odnosno „elite“ (zato nam prije referenduma nisu dali da čitamo Lisabonski sporazum), znamo da nema prosperiteta za narod nego samo za vlasnike krupnog kapitala, u našem slučaju za naše tajkune i njihove marionete u vladajućoj politici. (SDP tek što je stupio na vlast odobrio je medijskom tajkunu EPH izdanja kredit za njegovo posrnulo medijsko carstvo. Na Todorića tako i tako čekaju krediti koliko mu treba, njemu je kreditna linija na račun poreznih obveznika uvijek otvorena, običnim građanima je uvijek zatvorena, osim za one male potrepštine, gotovo malograđanske potrebe koje stvaraju iluziju lažnog životnog sjaja poput tu i tamo kupovine u nekoj od Todorićevih trgovina, ili na prodajnim mjestima njegove i strane konkurencije, makar je i njegovo trgovačko carstvo u stranom vlasništvu jer se temelji na kreditima stranih banaka, tako da je pojam „hrvatski trgovački lanac“ iluzija.)

Naš hrvatski narod, strpljiv kakav jest, pogriješio je što se nije odupro svojoj vladajućoj eliti nego joj je poklonio beskrajno povjerenje koje se u međuvremenu topi poput snješka na suncu, i kad se narod probudi iz sna, i progleda, jao takvoj eliti, jao takvoj vladi i takvim državnim službenicima općenito, i saborskim zastupnicima (zaista ispravan naziv 'saborski zastupnici', jer da su predstavnici naroda bili bi narodni zastupnici, ovako zastupaju sebe u Saboru, odnosno zastupaju Sabor koji je privjesak vlade, jer ona ultimativno predlaže zakone koje saborski poslušnici donose, tako da se zakoni ne kreiraju od zastupnika u parlamentu koje je formalno zakonodavno tijelo, nego u Banskim dvorima, ali što je kod nas od nezavisnosti do danas uopće ispravno postavljeno, ... oprostite, ne mogu se sjetit). Kad je narodu ovakva vlada „prijatelj“, onda mu neprijatelji zaista nisu potrebni.

Državni praznici?

Iz vlade je pušten probni balon na temu ukidanja tri državna praznika (neradna dana) iz lipnja mjeseca, dakle, Dan antifašističke borbe, Dan državnosti, i Tijelovo.

S obzirom da smo se kroz referendum o pristupanju RH u EU odrekli države za račun nad-države EU, čini mi se i logičnim da ukinemo 25. lipanj kao praznik, a i tako i tako je taj dan krivo nazvan, jer to i nije dan državnosti nego Dan nezavisnosti, jer je tog dana 1991. godine Sabor Republike Hrvatske proglasio otcjepljenje od SFR Jugoslavije, a time i od Socijalističke Republike Srbije, i nezavisnost, koju je prvi predsjednik Republike suspendirao, na pritisak iz Bruxellesa, Brijunskim sporazumom od 7. srpnja s vrhom tzv. JNA (general Veljko Kadijević), da bi 8. listopada konačno 1991. bila proglašena državna nezavisnost.

Moje je mišljenje da je bolje ne imati formalno državni praznik Dan državnosti, jer bi time režim održavao iluziju da imamo državu, a naš narod jako pada na iluzije, na formalnosti tipa stijega/zastave, himne, i slično, tako da je bolje ne imati takve formalnosti, jer će se prije probudit iz sna.

Pošto smo u većini tako i tako hinjeni katolici, mislim da nam ne treba ni Tijelovo kao državni praznik, tako da se i to slobodno može ukinut, a Dan antifašističke borbe tako i tako ne odgovara povijesnoj istini, pa je najbolje i to ukinut, dakle, probni balon iz vlade je pun pogodak, samo što sumnjam da će ukinut 22. lipanj i Tijelovo, dok će Dan državnosti biti ukinut, na koncu, za Vesnu Pusić, kao vodeću u Milanovićevoj koalicijskoj vladi koja s predsjednikom Josipović udara tonove, hrvatski Dan državnosti ionako ništa ne znači, ona za to nema osjećaj jer joj je srce kucalo za voljenu Titovu Jugoslaviju koja je na njenu žalost crkla kao raščerećena kurva.

Osim toga, pošto je to tako i tako već tradicija postala posljednjih godina, Dan antifašističke borbe mogao bi se premjestiti na datum na koji je bio prije uspostave omražene samostalne hrvatske države, dakle, na 27. „jul“ - u spomen na dan iz 1941. kad je prva antifašistička puška srpskih fašista (četnika) pukla u fašiste (hrvatske civile), kao što reče eks-komunist i titoist Slobdan Uzelac. Zašto hodat kao mačak oko vruće kaše? Neka vlada odredi 27. srpanj kao Državni praznik, a državni praznik od 5. kolovoza (dan Oluje, Dan domovinske zahvalnosti), tako i tako će pravomoćnom osudom generala Gotovine biti kao državni praznik ukinut, jer ne može se slavit ratne zločine nad Srbima, i etničko čišćenje srpske nacionalne manjine iz RH kao državni praznik, to je valjda jasno i onom najnaivnijem hrvatskom bedačeku.

Brisanjem Tuđmanovog lažnog 'Dana državnosti' otvara se prostor za istinski dan državnosti iz hrvatske povijesti, a to je 10. travanj, dok bi 7. lipanj bio istinski Dan međunarodnog priznanja Hrvatske kad je papa godine 879. priznao kneza Trpimira kao neovisnog vladara Hrvata. Kad Hrvatska jednog dana opet bude nezavisna i slobodna, 10. travanj i 7. lipanj bili bi istinski i svrhoviti državni praznici koji ovaj narod mogu osvijestiti. Tada, naravno, eks-komunista sigurno neće biti na vlasti, vjerujte da neće, a neće ih biti ni blizu vlasti!

Milanovićeva vlada (Slavko Linić) najavljuje prodaju državne imovine - Hrvatsku poštansku banku, i Croatija osiguranje. To je također na mjestu, kao i ukidanje navedena tri državna praznika radi uštede novca, jer, pošto smo se odrekli države, onda istoj ne treba imovina. Također logika se nameće sama po sebi, naime, ako smo se još devedesetih odrekli hrvaskog bankarskog sektora, a time i samorazvija, što će nam onda još pet posto domaćeg bankarskog tržišta? Da održavamo iluziju samorazvoja?

Da će Milanovićeva esdepeova tzv. crvena vlada, dakle, eks-komunistička 'socijaldemokratska' vlada biti marioneta europskih neoliberala i anglo-američkog krupnog kapitala, to je valjda svima bilo jasno, zato ju je većina birača od onih koji su izašli na prosinačke izbore i izabrala, tako da je rasprodaja hrvatskog srebra demokratska volja birača, na koncu, s ovakvim odgojem kakav je hrvatski birač imao posljednjih 12 godina, kada mu njegovi vladajući političari govore da nije dobro biti samostalan, i svoj na svome, te to u političkoj praksi tako i dokazuju, što bi taj i takav birač uopće mogao pomislit nego da je rasprodaja, i spuštanje gaća pred strancima, najbolja moguća opcija. Dakle, to smo razjasnili, i tu nema ni ljutnje, ni dvojbe, niti generalne zamjerke, nego je to činjenica koja se može konstatirati. Primjerice, tek 20 godina nakon hrvatske nezavisnosti se netko npr. sjetio da snimi povijesni dokumentarac o ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi kako bi se narod malo educirao i postao samosvjestan, nažalost, prekasno kraljević Marko na Kosovo stiže. Neki hrvatski igrani film o Domovinskom ratu takoreći i ne postoji, od silnih političara nikad nismo ništa čuli na temu afirmacije hrvatske države u svijesti hrvatskih građana i u svijetu, naprotiv, samo smo slušali o „hrvatskim ratnim zločinima“, plus „Jasenovac“, plus „ustaše“, plus „partizani“, i to je to, rezultat jest, da prosječni Hrvat i ne zna da je Hrvat, a ako slulčajno zna, onda se toga srami, prema tome, rasprodaja vlastite zemlje sama je logična posljedica sustavnog odgoja od strane HDZ-a i SDP-a kojemu su građani bili izloženi.
S druge strane, onu domoljubnu retoriku koju je devedesetih koristio prvi predsjednik Franjo Tuđman bila je ništa drugo nego isprazna retorika iza koje nisu stajala djela (užasan zakon o privatizaciji i pretvorbi sigurno ne predstavlja domoljublje, prodaja Hrvatskih telekomunikacija Nijemcima sigurno ne predstavlja domobljublje, prodaja hrvatskih banaka stranim zemljama također nije domoljublje, a sve to se dogodilo za vrijeme vladavine predsjednika Tuđama), tako da je narod dobio, ne samo krivi odgoj, nego je živio u iluziji da „imamo Hrvatsku“, samo zato što je Franjo Tuđman tako govorio da „imamo Hrvatsku“. Vjerovali ili ne, ali, lagao nas je. Hrvatsku smo imali samo dok smo ratovali za nezavisnost i slobodu, nakon toga je više nismo imali, jer su nas domaće hulje (bivši komunisti i udbaši) izdale i prodale!

Zagrebačka skupština imenovat će jednu ulicu po obitelji Zec. Njezin predsjednik, Bernardić (SDP), mislim da je izabrao dobro, jer time se šalje pozitivan signal Srbiji koja će nam možda oprostiti što smo se branili u velikosrpskoj agresiji, odnosno, pardon u „građanskom ratu“, međutim, moramo nastaviti tim putem posipanja pepelom ako zaista želimo da nam Srbija, i da nam Srbi oproste što smo se bunili da nas 1991. etnički očiste i istrijebe. Mislim da je to dobro i za Vukovar u kojem ionako u većini žive Srbi, prema tome, gesta dobre volje treba doć s hrvatske strane, mislim, tako su nas učili predsjednik Mesić i cjelokupna politička elita RH (HDZ i SDP), tako da možemo znat samo ono što smo naučili, a prije svega su nas učili kako da ne koristimo vlastitu pamet.

Komunistički antifašistički zločinac osuđen, ali u Kambodži, ne u Hrvatskoj!


Apelacijski sud OUN je u Kambodži povisio prvostupanjsku zatvorsku kaznu bivšem šefu zatvora režima Crvenih kmera, tako da je bivši drug sada dobio kaznu doživotnog zatvora.

Svjesni Kambodžanci znaju zašto sude svojim bivšim komunistima i svojim „udbašima“, jer ih to oslobađa, kao narod postaju slobodni, trgaju okove koje su im komunisti svojedobno stavili, i istrebljivali vlastiti narod. Mi smo tu drukčiji, mi slavimo naše komnuniste i udbaše, zlotvore nazivamo „antifašistima“, i tako ih oslobađamo bilo kakve odgovornosti, ali Bože moj, svatko misli da radi najbolje, ono što je dobro za Kambodžu nemora bit dobro i za Hrvatsku, pogotovo nije dobro za naše silne narcisoide (titoiste).

Europski embargo vratio se u glavu marionetske EU kao bumerang


Iran je uveo reciprocitet prema Europskoj uniji, dakle, na ekonomski naftni embargo koji su izglasovali „Europljani“ u siječnju 2012., Perzijanci su putem svog parlamenta Medžlisa uveli u veljači također naftni embargo Europskoj uniji.

To znači da više nema iranske nafte za zemlje EU. Pošto je Grčka kao jedna ekonomski upropaštena zemlja bila jedna od rijetkih zemalja kojoj je neka naftom bogata zemlja poput Irana uopće prodavala naftu, sad Grci mogu zaboraviti na bilo kakav ekonomski oporavak, jer nafta pogoni gospodarstvo, tako da možemo na Grčku stavit jedan križić, slikovito pod naslovom „otpisani“. Tako se anglo-američkim marionetama u Bruxellesu ubrzo vratilo milo za drago što su kao poslušni psi izglasovali ekonomski embargo protiv Irana (naša ministrica vanjskih poslova je na tom sastanku klimala glavom). Sad će im Englezi i Ameri prodavat skuplju i prljaviju saudijsko-arabijsku naftu, što znači poskupljenje cijena u Europskoj uniji, dok plaće stagniraju ili padaju, a euro klizi i dalje u propast.

Apokalipsa pred vratima novog svijeta - Amerike

U Sjedinjenim Američkim Državama se policija, vojska i snage sigurnosti, i tajne službe, pripremaju za višegodišnji rat na ulicama američkih gradova, što će biti apokaliptična scena. K tome još policijska država koja će svaku pobunu ugušiti u krvi, onako kako zapadni liberalni mediji tvrde da radi režim u Siriji, samo što će u Sjedinjenim Američkim Državama stvarno vojska i snage sigurnosti pucat u narod. Nedavno izglasovani zakon NDAA je praktički ukinuo američki Ustav, tako da je uspostavljeno pravilo sile jačega, dakle, SAD se vratile u doba Divljeg zapada. Svaki građanin u Sjedinjenim Državama tko imalo kasni s otplatom kreditnih rata ima po najnovijem zakonu NDAA zabranu izlaska iz zemlje koja polako ali sigurno postaje veliki logor. Pošto je tamo narod naoružan, bit će u predstojećem obračunu s vojskom i policijom krvi do koljena. Srećom da je narod tamo naoružan, jer inače bi obračun tekao jednostrano, ovako ostaje otvoreno tko će izać kao pobjednik, da li prebogata „elita“, ili narod. (Francuzi su 1789. pokazali kako se narod obračunava s „elitom“ koja je također bila naoružana do zuba kao američka.)

Iako je Europu u veljači zahvatila sibirska zima zbog izostanka atlantske anti-ciklone, ova 2012. godina bit će i te kako vruća, naime, počelo je.

Kako ćemo mi (Hrvatska) u svemu tome proć? Vjerojatno, slikovito rečeno, kao ćevap na ražnju kojeg se zaboravilo skinut s rešetke, pa pocrni kao ugljen. Naime, rat s Iranom će EU dovesti u položaj da će hodat kao bosa po trnju, a tko će se u svemu tome više ili manje opeć nije tako ni bitno, jer će kolateralna šteta biti ogromna za sve. To sve zato što su se europski narodi odlučili za život u iluziji, što su odbacili istinu, a prihvatili laž, i što su odbacili sve svoje vrijednosti za konzumerizam i raskalašenost koju potiče zapadna borbeno-ateistička ideologija liberalizma. Je li Bog prepustio Europu svojoj sudbini zato što je odbacila Boga?

CBK



Post je objavljen 09.02.2012. u 13:04 sati.