Znate mene? Ona koja stalno maše prstom i viče to je nedopustivo. Ovo neće bit post o nedopustivom. Ovo je post o tome kako me boli dupe.
Oke, ne boli me dupe nego me bole tetive. Ahilove, komada dva. Nisam više ni za staro željezo.
Vizavi željeza, ovo je novo doba nove čelične lejdi.
Ne znam kako vama, ali ja sam kompletno pomirena s politikom ove zemlje, jasno ovih dana, idući tjedan ću vjerojatno mahati s istim onim prstom s početka priče s neke barikade. Ipak ovaj tjedan kad sam tako pomirena i ima da to obznanim.
Nisam oduševljena s vlasti, ali može i gore, na kraju krajeva znate kako ispadne kad ja nešto s oduševljenjem prihvatim? Ispadne teško sranje. Recimo Nesavjesna Pusić i njene briljantne izjave...jer nema ništa sporno dati gospodarsku odgovornost čovjeku osuđenom za gospodarski kriminal.
Kao što nema ništa sporno kao tetka u vrtiću zaposliti primjerice...nepravomoćno osuđenog pedofila. Podsjećam na računalni kriminalitet, one koji duže čitaju pa znaju, a one koji ne znaju, samo napominjem, vjerujte mi ljudi kad s emeni nešto sviđa to definitivno znači da će bit belaj.
Zato sam se lejtli ufurala u priču gdje našu politiku pratim kao neku crnu komediju. I mogu vam reći da radi. Opet ponavljam, pitanje je trenutka kad ću prosvjedovati oko nečeg opet, ali sam sam totalno kul, zen i totalno nadasve zabavljena.
Otkad su počeli predizborni i izborni cirkusi neizmjerno me veseli familija Kerum. Prvi braco i seka u parlamentu. Prvo me uveselilo neizmjerno što je Kradeze tako super mega kul omanio u procjeni i u silnom strahu da im Kerum ne otme glasače to stvorenje stavio na svoju listu.
S nestrpljenjem sam čekala rezultate izborne jedinice s kojom nemam nikakve veze znajući jedno.
Jaca se zajebala.
Drugo neopisivo me uveseljava da su takve dvije kreature su saboru iz jednog razloga ponajviše, daju notu živosti našem vrlom parlamentu.
Vidite oni su takvi kakvi jesu, nepismeni i neusmeni, nadasve necivilizirani, ali opet, tragikomično savršeni likovi genijalne predstave zvane sabor.
Lijepo je Carlin davno rekao: političari ne padaju s neba, oni dolaze iz naših obitelji, idu u naše škole i žive u našem društvu.
Ljutiti se na Kerume je apsurdno. Pa nisu oni krivi što su tamo. Nisu se izabrali sami. Ljepota demokracije. Ako dovoljan broj ljudi napravi budalaštinu, oni nisu budale nego većina, elem u pravu. I oko toga se nema zapravo smisla buniti. Šta ćemo se svi snebivati sad što je Nena rekla ljudima da su budale što su s epolomili na ledu?
U Osijeku je pala gradska vlast zbog dvorane. Sagradila se dvorana. Treniram, ilitiga trenirala sam u istoj otkad je puštena u uporabu. Dvorana prokišnjava. Nova masno skupa dvorana prokišnjava pa smo mi trenirali s kantama oko terena. A ljeti je u njoj nesnosno vruće..kakvi su računi za grijanje zimi neću ni pričati čisto me zanima kako je onda ta dvorana dobila silne certifikate za štedljivost kad vremenski uvjeti utječi na temperaturu u dvorani linearno. I kako se u štedljivost uklapaju baterije na koje se grije voda.
No eto nama je pala vlast u gradu (da se razumijemo ta naša gradska vlas je isto tragikomična i nadasve zabavna) zbog dvorane, ali drugdje neće pasti ni ako pola stanovništva polomi vrat. Ta polovina će po svemu sudeći bit blagajnice u kerumu jer gle čuda, one rade, za razliku od recimo...službi gradske čistoće Splita(čuh da se neki Splićani žale na smrznuto i rastepeno smeće koje nitko danima nije odvezao).
To će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, dakle bravo za Kerume, znaju oni kako se potiče gospodarstvo. Nego da, političari su naša odgovornost i naš produkt. Ne moj osobno, ali moj društveno. I koliko god ja kukala postoje ljudi koji će govoriti da je zimska služba nepotrebna jer svaka kuća valjda ima neku lopatu.
I što je još važnije, postoje oni koji će za njih glasati.
Postoje i braco i seka, ali i mnogi drugi komični likovi nepošteno zanemareni jer eto sad nisu dovoljno atraktivni da in šira javnost uoči. Sve smo njih mi izabrali i što sad? Dok sam bila brza i žestoka sam bila čvrsto uvjerena da je nepravedno reći da narod ima točno onakvu vlast kakvu zaslužuje. Još sam brza, ali više nisam baš jako žestoka, barem ne trenutno pa mi s ečini da je to baš prikladna izreka. A nego kakve zaslužujemo?
Da ne bi možda bili pristojni? Pa tko je vidio pristojne političare da zastupaju nadsve nepristojan narod.
To bi bilo apsurdno jednako kao što bi bilo apsurdno očekivati od jednog brace da ozbiljno shvati ozbiljnu situaciju, a od jedne seke da bar jednom začepi svoje neusmene labrte. Da nisam ovako zen došlo bi mi da je kako bi moja pokojna baka rekla raspalim po lampi, ali sumnjam da bi njena lampica i onda zasvijetlila.
Nije to ko oni prastari televizori kojima se slika naštelava ako ih mlatneš s lijeve strane, a zvuk s desne strane, a ako pogodiš pravu kombinaciju udaraca po gornjoj plohi možeš i mijenjati programe. To je fina lektrika koja radi samo ako joj se veleučeno obavi neki zahvat, moj je prijedlog lobotomija, ali kako sam upozorena da je to barbarski zadovoljit ću se i nekom staljinističkom metodom ispiranja mozga.
Totalno sam otvorenih shvaćanja. U nedostatku prave reakcije osta ću zen. Zato što brige stvaraju bore, a ja si ne mogu priuštiti bore, imam već te neke godine u kojima žena mora paziti na izgled.
Treba šarmirati čiku u imigracijskom uredu ambasade neke civilizirane zemlje. Ili tetu, bože moj ne treba gledati stvari ograničeno. Viza je viza.
Dotle zenam uz Balaševića...jer, nama je zbilja lepo, taman kako smo zaslužili.
Post je objavljen 08.02.2012. u 23:51 sati.