Ne znam jel sam jasno spomenuo, ali mama nakon moždanog ne može govoriti. Može govoriti, ali ili neartikulirano ili bira krive riječi. Sporazumijevanje je vrlo teško. Rukama, nogama, pantomimom, onomatopejom. Najmanje joj se dalo crtati. Ali shvatili smo da je crtanje najbolje rješenje. No, ni jednobojnom olovkom se ne može dočarati apsolutno sve. Nekad bi neki predmet ili voće lakše bilo prikazati bojom. Zato smo joj kupili flomiće. I krenulo je na bolje.
Osim avokada, prvi dan nam je već puno lakše objasnila da želi čitati knjigu. Skenirao sam crteže.
Drugi dan je rekla da se i dalje često sjeti barba Rade.
A sinoć smo raspravljali o prolaznosti vremena.
Post je objavljen 08.02.2012. u 09:16 sati.