On je kao svi drugi.
On je prevarant.
On nema stida.
On laže.
Savršeno.
On me znao iz tužne pretvoriti u sretnu.
I obrnuto.
On može voljeti.
Samo to ne pokazuje često.
On zna popraviti sve sto je napravio jednim poljupcem.
On me zna učiniti slabom.
Ali nikad to ne bih na glas priznala.
On je ponekad romantičan.
Lud.
I neozbiljan.
Uvijek.
On može biti grub i nježan u istom trenu.
On je uporan.
On je dečko zbog kojeg možete pustiti suzu.
Ali on nije vrijedan toga.
Njemu je lako popustiti.
Njega ne treba voleti.
Jer to košta.
Samo ja to nisam znala.
Baš ja.
Njega je teško lagati.
Odmah zna lažem li, ili ne.
Njemu je lako povjerovati.
Njega je lako iznervirati.
On je najslađi kad se naljuti.
On će se ponekad pretvarati da vam vejruje.
Ali nije tako.
Njemu je lako oprostiti .
Njemu sam negdje u dubini duše već oprostila sve one neprospavane noći. Sve isplakane suze.
Njega ne mogu mrziti.
S njim je svaki trenutak predivan.
Ali s njim sve kratko traje.
S njim je sve kratko trajalo .
On neće uraditi nešto što ne želi.
On je jako tvrdoglav.
Njega nije briga šta drugi misle.
Njega ne dira tuđa bol.
Ni tuđe suze.
Njega tražim u drugima.
Ali niko nema osmijeh kao on.
Ni taj sjaj u očima.
Pogled.
Nijedan ne može zamijeniti taj glas.
On nije osoba koju je lako zaboraviti.
On nije osoba koju možete voljeti kratko vrijeme.
On dobije ono što želi.
Često.
On nije naivan.
I nije savršen.
Daleko od toga.
On vam može srušiti sve u jednom trenu.
Njega ne želim vise nikada vidjeti.
Jer bih mu najrađe pala u zagrljaj.
A ne smijem.
Za njega prijateljice kažu da je kreten.
Da nije vrijedan svega toga.
On ne zaslužuje.
I da je loš.
I je.
Za mene kažu da ih ne slušam.
I da, sad je prekasno da shvatim.
Jer ipak.
Još uvijek se budim misleći na njega, još uvijek u nekim trenutcima mogu da zaplačem, sjetivši se tih dana..
Sjetivši se te sreće koju sam imala.. a nisam znala za to.
Mislila sam da je sve to prolazno, i da će proć,
ali nisam znala da jedino što me držalo sretnom i jedino zbog čega sam jutru otvarala oči, jest bio on.. Prva i zadnja pomisao.
Uvijek ću potajno misliti na njega, i uvijek će on biti prepreka za sreću..
Svaka nova laž, nekog novog voljenog .. bit će pokrivena njegovom slikom.
Portretom, koji će mi uvijek misli premjestiti na neko drugo vrijeme, drugo mjesto, dok pomislim da sam jednom davno bila sretna.. i da još uvijek postoji netko koga volim više od bilo koga.
I onda.. prestanem mislit..
i počinjem s pitanjima..
šta bi bilo kad bi se ja i on našli u nekom drugom svijetu, jedan pored drugog, totalno ne dodirujući se dušom, s nikakvim poznanstvima.. totalno zaboravljeni jedan na drugog..
vrlo glupo pitanje, ali...
vjerojatno bi se opet zaljubili..
opet voljeli,
kao nekada....
<3
Post je objavljen 07.02.2012. u 20:07 sati.