U duši je mojoj
raširenih krila
čeznja za tvojom
išibanom vjetrovima
I kapi što teku
iz oka svih toplina
tu su da melemno
napoje svaku brid
Moje će ruke
sapete biti
ako ne primiš
darove njine
i svu snagu
što davanjem živi
i prima svaki val
povratka
U korijenju stabla
raširenih prstiju
nazirem tišinu plodnog tla
i u suhim granama
pritajenost svježine
Čekanje sunca
pupova novih
dok sokovi žilama bubre
srce kuca rađanjem života
Nova tajna Tvoje prisutnosti
Disaji slobode
puni sigurnosti
mira što korača
i budi
svu zaboravljenu ljepotu
stvaranog
Vapaj u kojem
u meni
svaka žilica otvara pore
i krošnjom miluje
povratnika domu
Ljiljana Katić, 13.6.1996.
Post je objavljen 07.02.2012. u 17:30 sati.