Gledam Zafranovićev dokumentarac Tito - Posljednji svjedoci testamenta i Herta veli – ... bio je tu Titov nećak, Štefek se zvao, molovao je zid...
Moj djed imao je izreku te bi ponekad progunđao – Bog te molovo!
Bog te molovo, neke stvari uzmete u nasljedstvo zdravo za gotovo, bez da se ikada zapitate što zapravo znače. Naravno, znao sam ja za malere i maleriju. Ali moler, to je nešto sasvim drugo. Moralo je biti nešto drugo. Zidar, recimo, čovjek koji gradi Avenju Mol. Moler. Netko tko miješa mort, a ti ga zamajavaš, pa ti on vještim pokretom sa zidarske žlice nabaci malo žbuke u glavu. Jer što da te Bog moluje tj. farba. Farbaju te političari, blagajnice, knjigovođe i ini, uglavnom u crveno ili crno. No u to se vrijeme manje fabalo, a više se krečilo zidne plohe. A ako se zidovi kreče znači da se bojadišu u bijelo. Što će reći, ako Bog krene da te moluje, budi siguran - molovat će te u bijelo. Bit ćeš bijel kao kreč, a svi znamo što to znači.
Ah tempi passati, ta lirska vremena, te poetične metafore, psovke, kletve i pogrde – piš me vrit! sunce mu kalajsane! vrag ti (sreću) sveca zel! vrag te zel! sunce ti žarko! grom te vbil! o, sudbo kleta! vrabec ga dal! naj me farbati!– zagubiše se u nekom pljesnivom kutku povijesne ropotarnice. U međuvremenu jezik je postao egzaktan, ne može se reći, poradilo se na verbalnoj komunikaciji i Bog te molovo zamijenila je jasna i neuvijena poruka – UBIO TE BOG! No i to je prošlo. Ljudi su izgubili vjeru i prestali računati sa Bogom. Pojavom pornografije i jezik se vulgalizrao. Sada je sve stvar privatne inicijative i poduzetništva. Pa se lijepo veli: IDI U PIČKU MATERINU! (čitaj: anihiliraj se seberučno, pođi od kuda si i došao, zapitaj prah Bandini, vrati se u ništavilo) A on/ona ako hoće dobro, ako ne – opet dobro.
Gledam Zafranovićev dokumentarac, i znate što, baš je dobar...
Glazba za ugođaj: Padaj silo i nepravdo
Post je objavljen 07.02.2012. u 15:08 sati.