Dani tame
Prije dvije godine mi je sahranjena mama . Na današnji dan je baš godišnjica . Trebali smo danas ići na misu u Sotin ali zbog vremena i posla - nismo. I baš danas mi se javi jedan prijatelj iz djetinjstva , da je tu u Osijeku. Reko : ' Super , ajde dodji tu na bilijar …' . ' Ne može ', kaže ' u bolnici je …
Tri kolege s posla u zadnjih par dana su otišli na bolovanje . Jedan je imao manji moždani udar , drugi je operirao nešto ispod pazuha i ide na kemo… , a trećeg je uhvatio giht i možda još ovo , ono…
Kažem to ženi , a ona prekine sav posao i dodje do mene pa me tješi:, Ma ne boj se oni su svi stariji od tebe , ti imaš dobru genetiku , čuvaš se , ne pušiš , ne napijaš se , zdravo živiš…' O ', reko ' hvala ti , pa ti to mene zbilja ozbiljno tješiš. Al ne bojim se ja toliko za sebe i nisam pogođen zbog straha od vlastite smrti ( uostalom vjernik sam , i vjerujem u zagrobni život i sve to …), već me pogađa ta prolaznost , nestalnost i ranjivost prijatelja'. Neki mi možda i nisu baš prijatelji , al kad ih to stigne , bude mi ih žao . Znači nisu mi ni neprijatelji .
Pogodi me pitanje - ako odu gdje će oni otići ? Da li oni imaju vjeru ? Da li sam im pomogao da dođu do spasonosne vjere ?
Puno tamnih konotacija ovih dana. Pa i ovaj bijeli snijeg nosi crne vijesti o smrtima i stradanjima okolo po starom kontinentu. Gdje odlaze svi ti ljudi ? Da li su spremni za susret sa onim iza barijere !?
Da li smo mi spremni , jer ne znamo dana ni časa odlaska ...?
Post je objavljen 06.02.2012. u 23:45 sati.