Meni još uvijek veseli snijeg. Jer sam pješakinja pa ne moram otkopavati ljubljeno vozilo nekoliko puta u danu ili uzaludno tražiti par kvadrata očišćenog parkirnog prostora po gradu. Jer se nisam prokreirala pa ne moram brinuti kako ću prebaciti klince do škole/vrtića i hoće li se tamo smrznuti i hoće li im krov pasti na glave pod težinom snijega. Da. Mene veseli i sveudilj se smješkajući trapam gradom.
Ne veseli me, međutim, što pojedinci (mladi, zdravi i pravi) ne čiste ispred svojih ulaza. Ne veseli me što se smeće baca oko kontejnera jer je problem prići dovoljno blizu da se baci u kontejner zato što se oko kontejnera nije (samo) očistilo. Ne veseli me što bakutaneri tvrdoglavo odbijaju ostati na toplom i smucaju se po klizavim ulicama. Ne veseli me što svi zvocaju o neočišćenim dijelovima grada (napose parkiralištima) do kojih nisu stigle ralice, a nikomu nije palo na pamet zasukati rukave, skupiti ekipu i baciti jednu volontersku akciju (iako je danas bilo i takvih časnih akcija). Ne vesele me lažni pozivi HGSS-u. Što znači da nije problem u snijegu, jer on je uvijek divan. Problem je u ljudima. Koji uglavnom nisu divni.
Ekstremna stanja izvlače ono najbolje i najgore iz nas. Ne tako davno čudom smo čudili pribranosti i finoći japanaca nakon onog strašnog potresa. Bili smo zatečeni disciplinom i izostankom bilo kakve destrukcije. A naučili smo iz tog primjera? Ništa. U Splitu se lokalni besposlenici naslikavaju polugoli po Bačvicama i Rivi, dokazujući svemu svijetu kako su "ludi" iako su samo glupavi. Pomalo kao i onaj minivalizirani gradonačelnik. Uopće ne vidim razloga zašto se nije uputio proglas svim punoljetnim zdravim osobama Splita da se prijave u svoje gradske četvrti i "daju ruke" u saniranju prometnog i inog kolapsa u gradu. Nekako (pomalo naivno) računam da bi 10.000 ljudi uspjelo nešto napraviti. Umjesto se iscrpljivati fotkanjem. Da ne bi bilo zabune, isto se može primjeniti na većinu gradova/općina/sela/zaselaka u RH. Naravno da se neke stvari ne mogu riješiti bez ralica, bagera, traktora i ostalog. Naravno da nitko i ništa ne može opravdati loše upravljanje javnim dobrima/resursima. No, to nije alibi za sjedenje na rukama i mlataranje jezikom (ili tipkovnicom, da se razumijemo). I da, uredno sam odvolontirala ovih dana. I opet ću.
Post je objavljen 06.02.2012. u 21:35 sati.