Bavljenje fotografijom je relativno skup sport. Kako god da se okrene, za fotografiranje je nužno potrebna oprema u vidu nekakavog fotoaparata. Ovisno o tome koliko ozbiljno se netko namjerava baviti fotografijom, koliko misli ulagati u dodatnu opremu, te na kraju kojim se žanrom i vrstom (klasičnom ili digitalnom) fotografije misli baviti, o tome će u konačnici ovisiti i troškovi.
DIGITALNA FOTOGRAFIJA
Za bavljenje digitalčnom fotografijom potreban je digitalni fotoapaarat. Ovisno o vrsti i tehničkim karakteristikama, cijene novih uređaja kreću se od 500-600kn za "idiot"-kompakte, dok se pristojni SLR sa sasvim solidnim objektivom može nabaviti za nekoliko (desetaka) tisuća kuna. Gornja granica po pitanju cijene ne postoji...
Glavna prednost kod snimanja digitalijom jest što omogučava praktički neograničeno snimaje (po sistemu "piši-briši"). Kako digitalija ne troši jednokratni medij za snimanje (filom) već snima na memorijske kartice, tako je trošak po snimljenoj slici su praktiki 0kn. To je upravo i jedan od glavnih razloga zbog kojeg se danas mahom svi fotografi odlučuju za digitaliju, pogotovo oni koji zbog prirode posla snimaju mnogo slika.
Jedini trošak koji s etu javlja je onaj prilikom printanja slika. bilo u kućnoj radinosti na printeru, bilo u nekom foto studiju, gdje je trošak ovisi o željenom formatu slike.
KLASIČNA (FILMSKA) FOTOGRAFIJA
Kod klasične fotografije stvari su po pitanju troškova nešto drugačije. Kako se fotoaparati na film više gotovo i ne proizvode, tako ih je moguće nabaviti gotovo isklučivo rabljene, i to ponekad izuzetno povoljno. Potpuno manualne aparate poput kakvog zenita ili Praktice, moguće je (potpuno ispravne!) nabaviti već za kakvih 200-300kn, dok se cijene naprednijih autofokusnih SLR-a kreću u rangu nekoliko tisuća kn.
Međutim, za razliku od digitalije, ovi aparati troše film koji je jednokratan medij i koji ima svoju cijenu. Ako bi se računalo da prosječna rola filma od 36 snimaka košta oko 35kn (iako se može naći i jeftinijih ali i skupljih filmova), ispada da je nekakva prosječna cijena po snimljenoj fotografiji oko 1kn. Ako se u to još uračuna i razvijanje filma u foto-studiju (20-30kn) te skeniranje (digitaliziranje) filma (otprilike još 30kn ako ne i više), ispada da prosječni trošak može narasti na čak 3-4 kn po ispucanoj slici.
Oni koji razvijaju i skeniraju filmove u kućnoj radinosti, mogu u tom pogledu smanjiti troškove, no i to zahtjeva određena početna ulaganja u vidu opreme za razvijanje i skenera za film.
OSTALI TROŠKOVI
Uz sve ovo ne treba zaboraviti da snimljena slika nije slika ako nije ispisana na papir, no troškovi po pitanju ispisa slika na papir su zbog velikog broja mogućnosti ispisa (formati, vrste podloge isl) su vrlo varijabilni i ovisa samo o fotografovim željama.
ZAKLJUČAK
S jedne strane, digitalija daje mogućnost da se uz možda malo veći inicijalni trošak, praktički bez ikakvih drugih značajnijih troškova, snimi gomila fotografija. S druge strane, kod filma postoji stalni trošak po snimljenoj slici koji može ponekad biti značajno financijsko opterećenje kod ljudi koji puno fotografiraju. No s druge strane, koliko god da ti troškovi mogu biti "kočnica" kvantitete, utoliko mogu natjerati fotografa da snima manje slika ali da one budu kvalitetnije.
Post je objavljen 06.02.2012. u 18:26 sati.