Još koji mjesec i ulazim u 30+ klub. Treba na vrijeme posložiti realna očekivanja.
Što se tiče budućnosti mog seksualnog života, situacija nije pretjerano ružičasta, ali nije ni za baciti.
Najveće nade polažem u 2014. godinu kada bi se frend mogao vratiti iz Qatra oženjen - planiram - Filipinkom (kaže da prevladavaju tamo). Doći će tu na more, ali što će ona jadna sama, ne zna jezik, povest će sestru ili frendicu.
Ima jedna cura koja mi se sviđa, ali, čujem, baš se zaručila, vjenčat će se na jesen. Hodaju već 8 godina, ali kažu da brakovi nakon dugih veza kratko traju. Kako se čini, 2014. bi mogla biti i prebukirana. A tek sam počeo nabrajati.
Imam puno frendica pa je realno za očekivati da će bar jedna spoznati da prema meni ima osjećaje koji nadilaze prijateljstvo. Dok ja shvatim, dok se zaljubim, dok je uspijem zavesti... 2016.
Tu je i ona klinka iz kvarta. Dok maturira... 2015.
Ali kaj je ziher, je ziher. Iskoristio sam depresivni trenutak frendice za sklapanje onog ako-smo-do-četrdesete-oboje-solo-ja-ti-napravim-dijete dogovora. Srećom, do njenog 40-og rođendana je ostalo tek nešto više od sedam godina. Dakle, 2019. sigurno karam. Već sam lagano nervozan.
Post je objavljen 06.02.2012. u 14:45 sati.