Američko – Engleski rat 1812. - 1815. – Američki Drugi rat za nezavisnost (uvod)
Američki Drugi rat za nezavisnost, odnosno, u povijesti ratova i bitaka zapamćen kao Američko – Engleski rat koji se vodio od 1812. do 1815. bio je oružani sukob koji je izbio između relativno nove i mlade nacije Amerikanaca koji su svoju državu nazvali Sjedinjene Američke Države (Amerika) i stare kolonijalne sile koja se zvala Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske (Engleska) te njezine sjevernoameričke kolonije u Kanadi.
Velika Britanija (Engleska) bila je u ratu s Francuskom, pa je pokušala ograničiti američku trgovinu s Francuskom i pri tomu nametnula Americi cijeli niz ograničenja i blokada koje su razljutile Amerikance koji su to smatrali suprotnim tadašnjim važećim međunarodnim pravima, ali po meni (po Athumanunhu) pravi razlog ulaska Ameriku novi rat protiv Engleske je zapravo američka frustracija engleskom vojnom potporom američkim Indijancima (Native People) koji se protive ekspanziji mlade američke države na tadašnje indijanske teritorije.
Isto tako, barem po meni (po Athumanunhu) pravi razlog blokade Amerike od strane Engleske je zapravo engleska frustracija i nikada prežaljeni gubitak 'izgubljene kolonije', pa Englezi samo traže izgovor za blokadu.
Nadalje, početkom rata mlada američka nacija teško i opasno je podijeljena i sumnja u opravdanost novoga rata s Engleskom, ali tada na scenu stupa poznata engleska 'arogancija i samodopadnost', pa engleska vojska iznenada provaljuje i spaljuje američku 'Bijelu kuću' 24. kolovoza 1814. godine, a to pak je doista 'prelilo čašu' i mlada američka nacija opet postaje jedinstvena i Britanci će pretrpjeti težak vojnički poraz tijekom bitke kod New Orleansa 1815. godine.
Na drugoj strani, opet po Athumanunhu, i Amerikanci su imali svoj 'biser' koji se ogleda nepromišljenom invazijom u Kanadu, tadašnju englesku koloniju, a opet poradi nikada zaboravljenog neuspjeha da se i područje Kanade uvuče u Američki rat za neovisnost (1779. – 1783.).
Dakle, rat je počeo tijekom 1812., a završio 1815. godine. Više od 1.600 britanskih i 2.300 američkih vojnika, marinaca i mornara stradalo je u ovom ratu na kopnu i na moru koji nije iznjedrio poraženog, ali ni pobjednika. Kada je Amerika proglasila i objavila rat u ljeto 1812. Engleskoj, njezina (američka vojska) bila je totalno nespremne za sukob s vojskom tada najmoćnije svjetskog carstva. Poradi toga američka vojska pretrpjet će cijeli niz vojničkih poraza, ali i poniženja tijekom rata i sva je sreća što je englesko nepromišljeno spaljivanje američke 'Bijele kuće' opet probudilo nacionalni duh i ponos mlade američke nacije, pa će se upisati i velika pobjeda tijekom bitke kod New Orleansa1815. i to nakon što je već potpisano primirje u Ghentu.
Pravi gubitnici ovoga rata bili su, opet po Athumanunhu, jedino Indijanci koji su zauvijek izgubili englesku vojnu otporu u svojim ratovima protiv američke ekspanzije (o tim ratovima Athumanunh će pisati kasnije). Isto tako, po Athumanunhu, najveći dobitnici u tom ratu su zapravo današnji Kanađani koji su ponosno obranili svoje područje od opet nepromišljene američke invazije u Kanadu i upravo tada rođena je ta nova nacija koju danas nazivamo Kanađani.
Nepotrebne vojničke žrtve nakon zaljučivanja primirja ne trebaju nikome! O tomu moraju razmišljati 'oni starci' koji izazovu rat koji potom vode mladi ljudi ...
Post je objavljen 05.02.2012. u 17:44 sati.