"Dovraga, kad žena kaže da ne želi nastaviti to ne znači da ne želi nastaviti, samo znači da je nervozna!"
- Evie Walton, Driving Lessons (2006.)
Je li ne uvijek ne? Slavno pitanje koje proganja oba spola otkad znaju za sebe, a u moderno doba krivo razumijevanje toga može dovesti do velike sramote, tjelesnih ozljeda ili dugotrajnog zatvora (ne u našoj državi, ali svejedno). Princip je, bilo to pred sami seks ili pred najobičnije upoznavanje, gotovo uvijek isti: ljudi pod pritiskom da donesu neku odluku će često odbiti ponuđeno jer su pod pritiskom, čak i ako bi inače to prihvatili. Druga strana medalje je blitzkrieg model - konstantni pritisak zbog kojeg ljudi također ponekad nešto prihvate, kako bi se poštedjeli neugodnosti ili jer nisu stigli dobro razmisliti, recimo u trgovini.
Budući da situacije u muško-ženskim odnosima većinom ne spadaju u sferu "pošteđivanja neugodnosti" ako se nešto (recimo seks) prihvati, smatram da je uklanjanje pritiska općenito bolja metoda. Problem je sličan onome u usporedbi tehnika "Noga u vratima" i "Vrata u lice".
Najčešće s čime ćeš se suočiti je nekakvo zavlačenje, isparivanje i, kako bi se reklo po naški, "zajebavanje". Navest ću tri najčešća konteksta:
1. Nakon ugodnog razgovora i kemije, ne želi ti dati svoj broj ili druge kontakt podatke - najteži problem, jer očito među vama nema dovoljno privlačnosti i premalo je vremena da se to ispravi. Možda nije sigurna što misliti o tebi, i s tom dvojbom na umu ne želi "riskirati" i nastaviti kontakt. Šanse da se ovo okrene su vrlo male. S druge strane, i potencijalne neugodnosti su najmanje.
Rješenje: "Ok." Idi pričati s nekom drugom curom. Inzistiranje u ovom trenutku može samo pogoršati stvar, no iznenadit ćeš se koliko će puta ona na kraju večeri nenadano promijeniti mišljenje i dati ti svoj broj. Ipak, očekuj isparivanje. Ako si odvažan, osjećaj se slobodnim primjeniti ovako nešto. Nuklearno rješenje: "Nemoj krivo shvatiti to što bi htio da se opet čujemo, ja imam curu." Ne, kada se nešto "jednostavno dogodi" među vama, ta činjenica neće biti toliko bitna, naravno ako se ti ponašaš kao da nije bitna.
Ako ima dečka pa zato ne želi dalji kontakt, postoje rješenja i za to, no to zaslužuje cijeli odvojeni post.
2. Dugo vremena pričate ne-osobno (telefon, email, pisma, štogod), i ona je sretna pričati s tobom, ali se ne želi naći uživo. Za ovo može biti nekoliko razloga: ili uživa u zavlačenju ljudi i dobivanju pozornosti (popularno: "attention whoring"), ili je vrlo sramežljiva. Šanse za uspjeh su ovdje umjerene. Rješenje: "U redu, ne moramo se vidjeti." Ako se nakon toga ne počne opravdavati i promijeni nešto, polako smanji i prekini kontakt. U prvom slučaju, pokazuješ da te se ne može iskorištavati za već spomenuti attention-whoring, što ima dobru šansu demonstrirati tvoju samostalnost i promijeniti njeno mišljenje. U drugom, nisi inzistirao na ničemu. Vjeruj mi, ako postoji nešto što je tako sramežljivu brine prije nego se pristane naći, spomenut će to brzinom svjetlosti kada vidi da kontakt opada.
3. Otpor u posljednji tren (last-minute resistance), ili pred sami seks ili tijekom njega. Ovo je zapravo toliko često da možda ne bi trebao o tome pisati kao o nekoj posebnoj stvari - čak i ako radi nešto najdroljastije, nijedna se žena ne želi tako osjećati, i sasvim je normalno da će u zadnji čas testirati okolnosti još jednom, kako bi vidjela kako je doživljavaš. Rješenje: Povuci se na manje intimne stvari, apsolutno ne pokazuj da te to imalo dira, i pokušaj ponovno. Igrajte neku igru (ne, ne ovu s mog bloga). Nemoj se ljutiti, nemoj moliti, i nemoj prekidati. Nagovaranje je najgora stvar koju možeš učiniti u ovom trenutku. Koliko god se to činilo nelogično, nije bitno na što pristaješ ili ne pristaješ, bitan je samo kontekst: kontekst u kojemu se ona neće loše osjećati zato što je spavala s tobom. A to je kontekst bez pritiska, i najvažnije, bez osuđivanja. Ako ovdje odigraš svoje karte kako treba, šanse za uspjeh su vrlo velike - naposljetku, već si došao daleko i sve što trebaš napraviti je ne pokvariti stvar.
Jedan od starih komentara na već spomenutom Roissyevom blogu donosi zanimljivu priču:
... nakon malo neodređenog razgovora [u mom stanu bez da se išta prije dogodilo], ona je rekla: "Budi iskren, želiš li seks?" Ja sam odgovorio, "Pa OK, to bi mogla biti dobra ideja. Zar bi to bilo loše?" Ona je odgovorila "Da" s izrazom neodobravanja na svom licu, kao da je upravo izgubila svo poštovanje prema meni.
"Ne, ne želim seks," rekao sam. "Ali i dalje bi te htio izmasirati. Zato mi vjeruj, neću pokušati ništa."
Rekla je "OK", skinula se u gaćice i grudnjak i, nakon što je legla na stomak, skinula i grudnjak.
Pošteno sam je i polagano izmasirao, ali kada sam obrađivao noge, moj prst se stalno trljao tamo gdje je bitno. Nije se naljutila i uskoro je to bilo jedino mjesto koje je primalo masažu. I uskoro je počelo moljenje. Nije bilo od mene."
Da nisam pročitao ovaj blog [Roissyev, op.prev.], dopustio bih da me se blokira na skoro svakom korako na ovom putu. Prije godinu dana, sigurno ne bi razumio da je moguće doći tako daleko na prvom spoju, ili čak bez prvog spoja."
I ne, za autiste i one koji su klinički nesposobni razumjeti kontekst, nikada ne preporučam prisilu, nasilje, ucjenjivanje ili slično kao rješenje otpora u posljednji tren. Ne mogu vjerovati da ovakve stvari uopće moram pisati.
"Ali kako joj ikako mogu reći nešto tako indiferentno?" zapitat će se čitatelj. "Nisam bio na spoju već mjesecima i ona mi je jedina prilika! Što ako stvarno ode?" Pa, pogodi što? Nemaš drugog izbora. Čekati i nadati se promjeni, ili istresti osjećaje vani i reći joj koliko ti znači i koliko bi bio sretan ako učini još samo to za tebe nije pridobilo ženu još tamo negdje od 1989.
S vremenom ćeš razviti takvu relaksiranu auru oko sebe da će pritiska koji trebaš ukloniti biti sve manje i manje, iz jednostavnog razloga što se na tebi vidi da te nije briga za ishod. To je, kao i zabavljena vještina, ultimativni stav koji ti treba i koji dolazi s vremenom.