I tako dalje, ja oko kuce zulam. Mada mi trenutno tijelo sjedi pred ovim laptopom i pise, moj duh/psiha, seta po ovoj divnoj hladnoci i trazi, ali nikada nece naci. Mozda i nadje, ali to je upitno, tesko je pronaci jer ne zna sto trazi. Hoda tuda u nadi da ce zapeti za ono sto trazi, mada i kada nadje nece biti sigurno jel to to ili ipak nije, sto da radi? Osim da se nakon neuspjesnog pokusaja, se vrati i uvuce u tijelo prije budjenja, kada se nadjemo u trenutku da imamo De za vu, i nismo sigurno jel smo sjedili 2 sata ili smo setali vani.Dan za danom mi se ponavlja ta prica, lezim u krevetu i boom scena za kou bi se kladio da se desila jucer, ali nije vec je sutra, mada to sve u trenutku zivim.
Nakon 20 min kojih sam razmisljao, da nastavim gdje sam stao. Ujutro se budim jos vise zamucene misli, sto se desilo gdje se desilo i jesam li uopce bio tu?
Neam pojma sta je ovo iznad trebalo da bude. Uglavnom, prije dva dana ili cak tri sam napisao novi post, neki su ga shvatili, neki napola a neki su ga skroz pogresno protumacili, pogresno protumacili ideju, temu i cijeli smisao svih onih nabacanih rijeci u red da bi dao neki smisao. jednostavno procitajte ponovo i ubacite se u neku situcaiju i odradite to kako bi ja to ucinio.
Medju svim tim radnjama koje se uglavnom u mom zivotu vrte oko mene, nadjem i malo vremena zulati po zivotima drugih. Sad cu da budem malo govno i neke stvari koje sam procitao protumaciti ali skroz lose. Jebe mi se i boli me kurac sta vi ili bilo ko drugi misli o meni, da to odmah rijesimo u startu. Citah ja tako na jednom postu kako je nekome dosadno i taj neko ili ti ja ode na blog da procita post. Na sto naletih na nesto za cim me doslovice boli kurac, jebe mi se za unijom i za svima koji hoce da udju u nju, i silne rasprave o tome. Tocka.
Mi trebamo da budemo sretni s onim sto imamo, ma daj...
Odmah bi mi u startu trebali zivjeti s misli u glavi, ovo je sve sto imam odlicno jer moglo bi i gore, pa sto god da se desi da opet mislimo, a moglo je biti i gore, joj, pogresno razmisljanje, sve sto ne valja pa i najmanje, to nevalja i treba popravljati kako god.
Nakon sto je dosao dan godisnjice, neoceivano sam dobio poruku koja me pravo iznenadila i onda u neku ruku sjebala, ne znam zasto, ali sam bio taj cijeli dan sretan do negdje navecer oko pola 11, odmah mi pokvarilo sve sto je valjalo taj dan, svaka cast. Sta da vam kazem, ja sjedim tu a pokraj mene moja psiha koja moje tijelo pusta da samo pise.
Ko ga jebe!!!
Post je objavljen 04.02.2012. u 23:44 sati.