Marketing
Jedan interesantan otkov Jelačićevog križara
An Interesting Sample of Jellačić's Križar Coin
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Nepovoljni ishod rata u Italiji, ustanak u Mađarskoj i konačno buna protiv vlade ministra Metternicha u Beču dovela je austrijske financije u vrlo tešku situaciju. U to doba metalni novac još nosi svu svoju vrijednost u sebi, pa su ga mnogi posakrivali i nisu ga htjeli trošiti, jer je uslijed nestašice svega potrebnog za život sve poskupilo. To se naročito teško osjećalo u gradovima, gdje dobar dio stanovništva nije produktivan u proizvodnji materijalnih dobara, a to je posve onemogućilo trgovanje izmjenom dobara (trampa). S tog su uzroka neki gradovi počeli izdavati svoj papirnati novac. I kod nas, u Hrvatskoj, su to učinili neki gradovi pa i pojedini industrijalci. Ivan Rengjeo u svom radu: Novci i medalje bana Jelačića (kalendar “Napredak”, Sarajevo, 1934.) iznosi da su papirnati sitni novac izdali: Bakar, Rijeka, Karlovac, Sisak i općina Čepin kod Osijeka. Tvrdi i da su i neke trgovačke firme izdale svoj sitan novac i da ga je bilo od raznovrsnog materijala - papira, raznih kovina, pa i od kože i drva. Ja takvog novca od drva i kože nisam nikad vidio, ali vjerujem Rengjeu i držim da ga nije izmislio.
Da doskoči nestašici sitnog novca Bansko vijeće, uz odobrenje bana Jelačića, početkom prosinca 1848. g. izdaje naredbu da se u Zagrebu odkuju srebrne cvancike i bakreni križari. Kovnica je uskoro, sredinom prosinca, započela radom, pa je otkovana izvjesna količina križara, dok je srebrnih cvancika otkovano znatno manje zbog nestašice srebra. Neki misle da nije uopće ni započeto kovanje cvancika.
Bansko vijeće izvješćuje Beč o tom kovanju dosta kasno, tek 26. II 1849, kad je kovnica već neko vrijeme radila. Bečki ministar financija već nakon dva dana izvještava ministra za Hrvatsku, baruna Kulmera, da bez “previšnjeg odobrenja” Bansko vijeće nema pravo kovanja novca. Malo zatim stigla je i službena zabrana kovanja a nakon toga i odredba bana Jelačića da se tim naredbama ima udovoljiti. Stoga su svi otkovani novci rastaljeni i pretvoreni u šipke, a uređaj za kovanje uništen. Kovnica je konačno 12. travnja zatvorena.
Kovnica je, dakle, postojala skoro pet mjeseci, iako nije kroz sve to vrijeme radila. Koliko je srebrnih cvancika bilo otkovano ni danas ne znamo. Ne znamo ni da li su bile izrađene prema austrijskim apoenima iste vrijednosti. Danas ne znamo ni koliko je križara bilo otkovano, jer su svi pretaljeni u šipke.
No znamo ipak kako su izgledali. Znamo da je kovanje križara bilo obustavljeno već prije zatvaranja kovnice jer je kalup bio napukao. Nekoliko otkova napravljenih tim napuklim kalupom bilo je zasigurno odvojeno pohranjeno kao škart, koji će se rastaliti i kasnije otkovati novim kalupom. Naredbi da se sav novac ima pretopiti, kako smo već spomenuli, bilo je udovoljeno, no pritom su zasigurno zaboravili na te odvojene neispravne primjerke. Tako su nam se sačuvali sve do danas, dok za cvanciku možemo samo nagađati kako je izgledala.
Danas je poznato nekoliko imitacija križara. Rengjeo tvrdi da ne možemo sa sigurnošću utvrditi koji su originali a koji imitacije. Ja držim da su primjerci otkovani s napuklim kalupom originali, a svi ostali imitacije. Kalup, kojim su otkovani, mnogo je minucioznije i pomnije izrađen, što se na otkovu može posve jasno vidjeti. Obod otkova nije nazupčen jednako kao što nije nazupčen ni obod austrijskog otkova iste vrijednosti. Napose se ističu time, što na reversu u natpisu oko ruba slovo E u riječi HERVAT ima kosi akcent, koji je baš u to vrijeme, dok je kovnica postojala, bio u općoj upotrebi. Označavao je da je to slovo umetnuto da se izbjegne tvrdoća izgovora kad se nađu tri suglasnika zajedno. Imitacije su nastale mnogo kasnije, kad taj akcent nije više bio u upotrebi, pa ga tvorac patvorine nije zasigurno ni poznavao. Neki primjerci imitacija imaju i nazupčani obod, a ima ih i s akcentom na slovu E no ti su, držim, kovani u novije vrijeme.
Primjerak križara, koji želimo prikazati, u potpunosti odgovara oštećenom primjerku, što se nalazi u zbirci Arheološkog muzeja u Zagrebu, samo je upotrebljeni materijal neka kovina svijetle žućkasto-sive boje, vjerojatno legura cinka ili kositra. Kovan je odvojeno, posebno revers a posebno avers. U najnovije je vrijeme netko obje polovice slijepio zajedno, ali vrlo loše.
Po svemu sudeći, držim da možemo zaključiti, da je netko, tko je imao pristup u prostorije kovnice od dva komadića spomenute legure, koji su mu došli pod ruku, odkovao obje strane i to, kako već rekosmo, svaku stranu posebno. To ujedno dokazuje da su ti otkovi načinjeni kad je uređaj za kovanje bio već demontiran ili uništen. Toj pretpostavci ide u prilog i činjenica, što otkovi nisu jednake debljine a stražnje strane nisu posvema ravne. Pritom je otpao komadić, a taj otpali dio siječe u riječi KRALJEVIN. slova RAL pa im gornji dijelovi nedostaju. Oštećenje na našem primjerku odgovara u potpunosti oštećenju na otkovu u Arheološkom muzeju, samo na primjerku u Arheološkom muzeju nije taj dio otpao. Sam materijal dostatno je mekan da se precizan otkov može napraviti i udarcem malo težeg čekića.
Na kraju bih još htio primijetiti da je ban, koji je u Hrvatskoj vladao, nekad bio vladar u punom smislu te riječi pa je imao i pravo kovanja svog novca, bio degradiran na običnog činovnika. Tako je tretiran i ban Jelačić, iako je mnogo pridonio spašavanju Austrije od rasula a dinastiju Habsburgovaca pomogao da se održi na vlasti, čudno je to što austrijske vlasti nisu zabranjivale pojedinim gradovima da izdaju svoj novac i da, štoviše, nisu to zabranjivale ni pojedinim trgovcima i poduzećima. Hrvatska je, kako je to rekao J. Horvat, bila nagrađena za svoju vjernost istom nagradom, kojom je Ugarska bila kažnjenja za dizanje bune, naime, uvođenjem apsolutizma i pokušajem germanizacije.
Dodatak: nekoliko slika Jelačićevih križara
Originalan otkov Jelačićevog križara - ref: Viščević #1
Starija replika bez kvačice na „Ž“
Novija replika - ref: Viščević #F1
Autor: Zvonimir Wyroubal
Izvor: Obol br. 37, HND, Zagreb, 1985.
Ključne riječi: kovani novac, kovanice, Hrvatska, ban Josip Jelačić, križar, 1849.
Keywords: coins, Croatia, ban Josip Jelacic, krizar, kreuzer, 1849
Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
Post je objavljen 04.02.2012. u 23:23 sati.