Dogadjaj dana je odlazak na kontrolu ruke u Nijmegen, u sveucilisnu bolnicu lijepog imena Sint Radboud. Nazvanu po nekom njihovom svecu iz desetog stoljeca. Bio je navodno i biskup Utrechta. Ma brijem da je bio mala beba za naseg Grgura Ninskog ;-) Doduse ostalo je nejasno zasto sam se morao vracati u Nijmegen u bolnicu, umjesto da to obavim u Arnhemu, ali dobro, ovako je bar bio zanimljiv (polu)dnevni izlet za Laetitiju i mene. Spakirali smo neko voce i sokove, zabundali se i krenuli u avanturu javnim prometom. Ja u ulozi jednorukog Jacka, lamatajuci lijevim rukavom jakne.
Put tamo je prosao bez problema i stizemo na vrijeme. Prvi pozitivan sok na recepciji. Pita me sluzbenica: "Prezime?" Ja zastanem trenutak i pripremim se da cu uzivati u njezinoj zbunjenoj faci, no cim sam izgovorio prezime, ona ni ne trepnuvsi upita: "sa J ili sa Y?", te sasvim mirno upise u komp Jamicic. Tak nesto mi se jos nikada nije dogodilo, ovi Zaboladjani se uvijek unezvjere kad izgovorim svoje prezime, kao da japansko, a ne od jednog starog europskog naroda (vidi gore Grgura). Vec mi je skoro uslo u automatizam da slovkam prezime, ali kak ces na nizozemskog slovkati c sa kvaciciom? No ipak oni su navikli da se rijeci izgovaraju totalno drugacije, nego kaj se pisu.
Doktor mi je objasnio da je prijelom prilicno dobrocudne naravi te da cu morati nositi gips jos samo tri tjedna. S obzirom da su mi svi prognozirali 4 do 6 ovo je bila jako dobra vijest. Clanak ce doduse ostati malo udubljen, ali ne bi trebalo imati posljedica po funkciju prstiju. Poslao me na novi gips i na slikanje za provjeru. U gips sali su nas docekala gips majstori. Dva tipa, koji kao da su izasli iz Monty Pythona. Jedan celavi s naocalama, a drugi mrsavi sa sijedom bradom i duzom sijedom kosom. Hokej na travi odmah budi komentare, celavi, koji je mene sredjivao se prisjeca svojih hokejskih ozlijeda, dok sijedi tvrdi da mu je bilo cudno zakaj na cesti pored jednog hokejskog kluba u Nijmegenu vozaci odjednom usporavaju, dok nije shvatio da to rade kako bi gledali cure u kratkim suknjama dok igraju hokej. Vani je snijeg poceo sve jace padati, pa su gospoda zakljucila da im je pametno ovaj vikend uzeti bolovanje i iskljuciti mobitele. Mozda ova dva Zabolandjana ipak imaju neke veze sa nasim ninsko-splitskim?
Novi gips mi je oslobodio srednji prst, tak da su mi samo prstenjak i mali zbucani. Saka mi je jos uvijek lijepo otecena, ali i to bu se valjda smanjilo. Jedino je gips neki cudan. Moderan valjda, neke plave krpe mi je omotal, koje su ubrzo postale ko kamen. I to vapnenac, pa imaju rupice, tak da nis od potpisivanja i kreativnih tricarija.
21. veljace nova kontrola i skidanje gipsa. A ver.
Zbog padalina prometni kaos u Zabolandu je zabiljezio 850 kilometara fila (kolona na autocestama) sto je cetvrti rezultat svih vremena, a nas put u Arnhem je zavrsio skoro kao Vlak u snijegu, ali to je vec neka druga prica.
Post je objavljen 03.02.2012. u 23:45 sati.