Marketing
volim
Jerković uokvirio, a i ja mu se pridružujem.
Nije da se ne sjetim, nego mi nekako pobjegne to vrijeme.
Čak bih rekla da se ubrzava - neki dan sam zastala samo na trenutak,
pogledala nešto u stranu i dok sam okom
trepnula prošlo je tri minute, a trajale su kao
starih pol minute, onih prijašnjih, predratnih pol minute.
Prije se to vrijeme nekako na duže razvlačilo,
kao sir na pizzi na onim reklamnim fotkama raznoraznih
pizzerija, a pitanje je kad dođeš kod njih jesti hoće li
taj sir tako to odraditi.
Ošla s vremena na jelo, što znači da
mi je vrijeme za ručak. Meni je svako vrijeme
vrijeme za ručak, naročito kad je ovako hladno
kao danas, ma gladna sam ko vuk po cijele dane,
i imam punu torbu suhog voća koje kao usput papnem.
Na svu sreću mi se ne prima ... puno.
Post je objavljen 02.02.2012. u 17:12 sati.