Još se nije, kako je to uobičajeno govoriti, ni osušila tinta teksta kojeg sam objavio prije nepunih mjesec dana u svom serijalu 'Mitovi i legende o ulasku u EU-u', a već su se počele ostvarivati neke od mojih predviđanja 'glede a u svezi' 'blagodati' koje će nam donijeti naše pristupanje EU-i.
U tom sam se tekstu , naime, osvrnuo na jedan od propagandnih floskula kako će se našim gospodarstvenicima otvoriti tržište od pola milijardi duša, ali sam pri tome naglasio da od toga možebitno i neće biti baš prevelike koristi obzirom da nam se u tom slučaju gasi tržište zemalja CEFTA-e koje će još podulje vrijeme biti za njih mnogo zanimljivije.
Potvrda toj mojoj tvrdnji su dvije kratke novinske vijesti.
U onoj, objavljenoj u J.L. od 31.01.ove godine pod naslovom:
Uzbuna u prehrambenim tvrtkama
Selimo se u BiH, stranci će nas uništiti nižim cijenama
stoji da se hrvatske prehrambene tvrtke boje ulaska u EU-u i izlazaka iz CEFTA-e zbog velikih carina prema najvažnijim izvoznim tržištima.
Shodno tome, da bi od Vlade zatražili osnivanje interventnog fonda za zaštitu domaće prehrambene industrije, sastali su se predstavnici Kraša, Agrokora, Adrisa, Podravke, Franca, Vindije, Zvečeva, Dukata, Badela 1862, Gavrilovića, Pivca, Atlantica, Granolia s predstavnicima HGK.
Nastavak teksta donosi da 'zbog straha od poplave jeftinijih proizvoda' tih branši iz zemalja EU-e i povećanja carina prema zemljama CEFTA-e, spomenute 'perjanice' hrvatskog (domoljubnog) gospodarstva prijete preseljenjem tvornica u BiH, što će posljedično dovesti do gubitaka radnih mjesta u Hrvatskoj. Sva sreća što ćemo mi tada već biti u EU-i pa će svi oni koji će u tim firmama izgubiti posao, naći posao na velikom tržištu radne snage u EU-i koje 'vapi' za njom .
Sličan tekst našao sam danas i u najnovijem broju dvotjednika 'Zarez' (tiskovina na suprotnim političkim pozicijama od J.L.) u kojem se upravo apostrofira, u mom postu iznesen, propagandni narativ o „tržištu od 500 miliona ljudi i koji ipak obećava više problema nego koristi.“ I ovdje se spominje prijetnja preseljenjem proizvodnje u zemlje nečlanice EU-e, pogotovo ako im Vlada ne pomogne subvencijama (t.j. porezni obveznici koje i onako deru neplaćanjem dobavljačima i visokim cijenama potrošače), pa se na kraju efektno zaključuje:
„Bio bi to svakako zanimljiv epilog predreferendusmkog postavljanja opozicije ili Balkan ili Europa: da bi ste pobjegli s Balkana, valjda, prethodno morate tamo ostaviti sredstva za proizvodnju. Nema nikakve sumnje da će brojne hrvatske radnice i radnici, koji bi pritom ostali bez posla, cijeniti suptilnu ironiju takvog obrata.“
Kao što narod zbori tu na sjeveru Lijepe naše: „Vsaka rit dojde na šekret!“ (za g. Ljevaka prijevod: „Svaka guzica na kraju završi na toaletu“ !)
Post je objavljen 02.02.2012. u 14:29 sati.