Nije li dosadno uvijek prolaziti istim putem? Ići na posao širokom, bučnom ulicom kojom uvijek brundaju i cvile prometala svih vrsta. Zato sam toga dana izabrala drugu stranu. Ulicu kojom se manje juri i koja ima neku neizbrisivu i neopisivu dozu opskurnosti. Unatoč novim zdanjima, u njoj još uvijek dominiraju kuće starije gradnje, jedna sablasna ruševina i jedna zapuštena ledina. I noću je slabije osvijetljena, to je vrijeme kad ne volim prolaziti onuda. Podnevna šetnja otkriva sve što s nestankom dnevnog svjetla postaje utkano u to njezino mračnjaštvo.
Prolazim pokraj zapuštena zemljišta. Zaraslo je u korov. Na sredini jedan od onih starih natkrivenih drvenih bunara, otužno nakrivljen, napušten. Nekoć je tu bila i kuća. Sjećam se dječaka koji je u njoj živio.
Zvao se Tin. Išli smo zajedno u niže razrede osnovne škole. Dječak smeđe kose i plavih očiju. Imao je frizuru bitlsicu. Sjećanje na njega izaziva u meni čudnu mješavinu tuge, gorčine, ljutnje i nemoći.
Imali smo drugaricu koja je odgojila brojne generacije osnovnoškolaca i nije slovila kao strah i trepet, bilo je nekih znatno opasnijih i bojali smo ih se kad su dežurale na hodniku i pazile na red i disciplinu. Nikad se nije znalo iza kojeg će se ugla pojaviti. Osobito jedna koja je uvijek nosila štap i prijeteći mahala njime po zraku.
Naša drugarica nije nosila štap. Ipak, u svojim se odgojnim metodama služila i udarcima. Lupala bi po glavi onoga tko je - prema njezinoj procjeni - bio zločest. Biti zločest nije značilo samo nedisciplinirano i neposlušno dijete, malo je takvih bilo. Gdjekoji ispad kakva nemirna dječačića ili brbljanje neke djevojčice.
Tin nije bio nediscipliniran. Nije bio ni neposlušan niti je brbljao. Bio je tih i povučen dječak iz zadnje klupe. Ipak, drugarica se baš na njega znala ljutiti i ruka joj se zaustavljala na njegovoj glavi. Udarci su pljuštali dok je zamahivala otvorenim dlanom sad s jedne, sad s druge strane; glava se samo ljuljala lijevo-desno. Tin bi samo šutio, očiju punih suza.
Mi ostali samo smo nijemo promatrali nastojeći dokučiti zašto je opet naljutio drugaricu, je li to zato što nešto nije napisao ili je možda ipak brbljao i bio nemiran?
Nikad se nije žalio. Stoički je podnosio svoju sudbinu. A mi, onako balavi, naučeni šutjeti, trpjeti i slušati što se u školi kaže, drugovi i drugarice najbolje su znali, u to nismo smjeli sumnjati. Valjda je nešto skrivio kad ga je udarila. Ni pomislili nismo da je Tin povremeno kažnjavan samo zato što nije radio baš onako kako je to drugarica zamislila.
Njegov je tata dolazio u školu jer je bio pozivan na razgovore zbog problematičnog Tina. Smirena glasa i držanja, nikad nije proturječio, nije se bunio, nije podizao ton ili rekao učiteljici da je u krivu. Poslušno je dolazio i jednako tako odlazio, nemoćan da bilo što promijeni, pomiren sa sudbinom da ima zločesto dijete i da ga drugarica povremeno disciplinira.
Shvatila sam koliko je "krivnje" u Tinu onog dana kad je i mene udarila. Zbog nekog nespretnog koraka na satu tjelesnog. Spetljala sam se i zakoračila na krivu stranu dok smo radili nekakvu vježbu. Sasvim nenamjerno, ali dovoljno pogrešno da drugarica valjda protumači kao opstrukciju. I paf! doletjela je ruka na moju glavu.
Kakav ružan osjećaj, kakva pljuska dječjoj svijesti. Imala sam tada osam godina, a upamtila sam je do dana današnjega. Baš kao i one koje je dobio Tin. Srećom, on se vrlo brzo odselio na neki drugi kraj grada. Tko zna zašto. Možda samo zbog selidbe u drugu kuću ili stan, možda zato što je njegov otac shvatio da je i za Tina najbolje ako negdje počnu ispočetka, s novom školom, drugom okolinom...
Ne znam što se dalje zbivalo s njim, kamo ga je život odnio. Nikad ga više nisam srela. Iskreno se nadam da je njegovo odrastanje bilo sretnije, da je oprostio učiteljici koja očito nije znala što čini - ili nije znala drukčije, besmisleno je raspredati, ionako nema opravdanja za tu "odgojnu" metodu. Isto se tako nadam da je zemljište pokraj kojeg sam prošla - danas zapušteno jer Tin živi u nekoj sretnijoj ulici u kojoj je prošlost prepustio zaboravu...
Post je objavljen 02.02.2012. u 08:33 sati.