Marketing
KREDITI
Kad je 1995-e završio rat...nije dugo prošlo, počeo je drugi. Taj drugi traje i dan danas. Kako se gospodarska politika naše Rvacke bazira na sistemu:
- Kume dal da prodamo?
- Ama prodaj, ko mu jebe mater!
...tako smo mi ljepo prodali sve što trpi glagol "prodaj" a on je obuhvatio i banke. Banke prodali strancima a kad je stranac doša vamo prvo je prekrečio unutarnje zidove banke i napravio nove fasade. Što je banka više blještala to je bila bolja. Ako je još imala svjetleću reklamu, sreći nije bilo kraja. Pomahnitali narod počeo trčat u banke ka da se kolači djele. (Sad mi pade na pamet kad sam prije jedno po godine ušao u jednu banku pa dođem za onaj pult a tamo zdjela puna bombona...ja reko "Gospođo smijem ja koji bombon!"...a veli ona meni "Slobodno, slobodno ne bojte se, besplatno su!"...a ja ljepo pune dve šake pa u džep. Vidim zinula ona...ja reko "Sloboda je kod mene širok pojam, a i gospođo moja draga oprostite na izrazu, jebeš banku koja za bombone nema!"). Dakle...počela je u bankama era KREDITA. Narod momentalno poludio pa navalio u banke u galopu. Kad su došli u banke, ovi za pultom vele:
- "Morate naći JAMCA!"
Riječ JAMAC je u hrvatskom riječniku do tada bila potpuna nepoznanica. (Da si iša radit ankete po Rvackoj – svako bi ti reka da je JAMAC vlasnik jame...ili onaj što jamu kopa.) Onda se masovno počelo tražit JAMCE a svi su pristajali biti JAMCI jer niko nije znao što to znači a opće je poznato da je na ovim našim područjima uvijek popularno ONO za što se ne zna što je i što to znači.
- Oš mi biti JAMAC?
- Oću jebo ga ti kako ti nebi bio!
Sav se narod međusobno "POJAMČIO" bez da se znalo što to za sobom nosi. Ko nije htio biti JAMAC, nije bio u modi...ka da si crnac na jugu Amerke. Neki su, nebi li se dokazali, išli za JAMCA na više strana. Narod valjda mislio da to JAMAC znači da si ljepši...pametniji...zgodniji...pa što si više JAMAC, tim i ovi pridjevi postaju superlativi. Počeli se dizat krediti za zavjese...aute...alat...silikonske sise...stanove...zemljišta...reka bi čovjek, ka da nikad ništa nismo imali i gologuzi šetali ulicom pa nam sad sve to treba. Dizali se krediti bez obzira na rok otplate i kamatnu stopu.
- Dajde mi 100 000 eura na 5 godina!!!
- Gospodine kamata je 38%
- Dajde onda još jedna isti taki na ženino ime!!!
I kad se to sve podjelilo...krenule su naplate kredita. Prvu ratu nema ko nije platio – svi od reda...drugu ratu isto....dok se neko "pametan" iz naroda nije sjetio na trećoj rati i zapitao se:
- O jebalo majku...pa el mi moramo non stop vako svaki mjesec!?!?!?
E...tu krenuše kola nizbrdo. Ovi što su ispodizali kredite odjednom nestaše a tad je nastupila banka koja se organizirala ka lovačko društvo i krenula u potragu za lovinom – JAMCEM
- Halooooo?
- Da?
- Ivanka je iz banke "Švarcvald podžeputeopizderim"
- Recte Ifanka?
- Vi ste jamac gospodinu Mirku iz Žute Lokve što je digao kredit od 48 000 eura za kupaće gaće, vampirske zube i plejstejš?
- Jesam, kako ne...idemo na piće negdje, a mala?
- Ja da, a vama smo upravo skinuli 7 857,99 kn sa tekućeg računa za 3ću ratu od ukupno 190 rata.
- Molim!?!?!?!?
tu-tuuuuuuuuuuu-tu-tuuuuuuuuuuu-tu-tuuuuuuuuuuuu....(ode Ivanka na piće sa kolegicama iz kancelarije)
JAMAC je postao lovina a onaj što je digao kredit...njegova slika visi na MUP-ovoj internet stranici (vidi pod "Nestale osobe").
Onda je prošlo neko vrijeme i narod je malo došao sebi pa se pojavila brzo ona poslovica "Prije ćeš naći kuma za u svadbu nego jamca"...što je bila i živa istina. JAMAC je umro. Teško da ćete nekog danas vidjeti da je JAMAC. Je, muž ženi i žena mužu (pa se ti rastavi od žene brale moj, i obratno, ako imaš muda.)
Kako je danas sa kreditima? Nema majko za što kredit nemoš dobit...od parcele na mjesecu do busena stidnih dlaka Baraca Obame...amaaa što ti srce poželi. Uvjeti? - Jebo jamca više...glavni uvjet ti je da imaš što staviti pod hipoteku i da si naravno živ jer se mrtav nemoš potpisat na dokumenat od banke. Čak ne moraš platiti ni jednu ratu...ne moraš ti ama baš ništa...samo kad dođeš kući, kuća tvoja nije više...ni njiva nije tvoja...ni šuma kojom ti đed babu naganja nije tvoja...što je tvoje? - ništa...baš ništa.
Tih 80tih godina...se sjećam...po punoj kući kod matere i ćaće i po smjehu koji se prolamao njome. Nitko nije imao kredit. Svi su vozili stojadine i fiće i ni u pola se nije imalo ka danas. Danas svi imaju sve...a smijeh? Pitam se samo...gdje je nestao smijeh...
Post je objavljen 01.02.2012. u 00:02 sati.