Marketing
KAKO SE PIŠE MUŠKARAC
... roman (tično)
Recimo Chuck Jones…
On je crtao svoje likove u jednom potezu… s dna papira... od stopala... odozdo...
kao što gradi kuća... od temelja prema dimnjaku,
s tim bogomdanim darom da u samo jednoj liniji ne odižući olovku
iscrta komplicirani crtež svog lika, karakter svog charactera,
savršeno popunjavajući margine papira.
Ali ja…
koja ću napraviti prestup na baš svakoj margini pa i najlabavijoj,
ili bar pogoditi svakog nadobudnog linijskog suca na gusto ispisanom crtovlju još neodigranim as-om herčeva,
pa opet, pa opet... lažnima izvučenim iz rukava u sva tri servisa svake pojedine trotočke
...
i koja još k tome i svoje osmice spajam od dva grbava kruga… kao Snješka
... prvi krug manji, drugi veći
- ja nisam sposobna ispričati "svog muškarca" na taj način.
Jer ja ne znam krenuti od razine zemlje, nikad niti nisam...
kod mene je prizemljiti uvijek uvjerljiva opcija,
ali jako naknadna.
Ja ne znam početi od početka...
jer ja se nikad nisam znala plesti, nego parati,
i ne znam kako se uvir vraća u izvor, jeka u glas, izgužvano pismo u prazan paper jam free list papira
... riječi u tišinu.
Pa ću, dok ga pišem, početi od tog manjeg kruga.
Početi ću od tjemena, odlučujem.
Početi ću s vrha, od zadnjeg nataloženog , od kapi koja je prelila času, od grijeha preko pogače,
od zadnjeg maka na konac.
Ja ću, jer se čovjek ipak uglavnom crta od glave, crtajući "mog čovjeka" početi - u glavu.
A on...
Ako će znati da je to čas da mi primi kažiprst i ugrize me za jagodicu… neću ga majci više pustiti.
...
Koliko teško može biti tako napisati muški lik?
tessa k
Post je objavljen 31.01.2012. u 14:33 sati.