Marketing
TRAGOM OBORENIH ZRAKOPLOVA U DOMOVINSKOM RATU NAD NERETVOM
U nedjelju 29. siječnja, grupa entuzijasta, može se reći amaterskih istraživača i ljubitelja povijesti doline Neretve, krenula je u jutarnjim satima u potragu za olupinom oborenog zrakoplova JNA koji je oboren u neumskom zaleđu na brdu u blizini mjesta Gradac (neumski) i mjesta Hotanj. Ekipu su sačinjavali Goran Marušić, metkovski kolekcionar militarije, Ante Šprlje, kolekcionar neretvanske povijesti, Ivo Popović i brat mu Drago Popović, rođeni bjelovirci kojima je taj kraj blizak srcu zbog blizine Bijelog Vira, te Niko Koncul iz Neuma, rođeni Gračanin koji je u vrijeme pada zrakoplova boravio na tom području i koji je na mjestu pada bio dva puta.
O samoj misiji, obaranju i sudbini pilota čule su se mnogobrojne priče i legende. Iz tog vremena je ostao TV prilog pokojnog metkovskog novinara Joška Martinovića, pa se grupa odlučila pronaći ostatke zrakoplova i pokušati odgonetnuti pojedinosti samog obaranja. Do samih sudionika obaranja nismo dolazili jer se često brkaju priče o tome tko je oborio, gdje, kada i koga, a dio činjenica je svakako nepoznat.
Jutri oko 09.30 napravili su se prvi koraci s asfaltnog puta i krenulo se kroz kamenjar, makiju i gustiš. Kosiri, rukavice i čvrsta roba su se pokazali neophodni jer je put uistinu bio teško prohodan. Već nakon sat vremena se došlo na pretpostavljenu lokaciju pada, ali zrakoplovu nigdje nije bilo traga. Odlučili smo se razići unatoč vrlo opasnom terenu zbog strmine i vrlo oštrih kamenja. Međusobni kontakt se za svaki slučaj održavao dovikivanjem, ali nitko nije pronašao zrakoplov. Prolazilo je vrijeme, a umor i živci su nas pomalo svladavali. Pretražili smo poveće područje, ali naš vodič nikako nije mogao točnu lokaciju naći. Ipak je teren vrlo sličan (nekoliko brdskih, gotovo identičnog izgleda, reljefa i vegetacije). Nakon 3 sata potrage odlučujemo se krenut prema autu, spuštajući se s vrha i usput pretraživati teren prema podnožju. No zadnji koraci očajnih tragača koji su odlučili krenuti još malo u pravcu mjesta Hotanj donose uzbuđenje. Uzvik „evo ga!“ donosi oduševljenje cijeloj ekipi. Nalazi se na nezgodnoj, strmoj i kamenitoj poziciji s iznimno oštrim kamenjem. Dijelovi su razasuti na otprilike 100-njak metara nizbro i 20-ak u širinu. Mahnito pregledavamo ostatke zrakoplova ne mareći za glad i žeđ koju smo osjećali. Sve se zaboravlja, adrenalin je krenuo i sva muka, ogrebotine i modrice koje smo zadobili do tada, padaju u zaborav. Pregledava se svaki detalj razasutog i potpuno raskomadanog zrakoplova na čijim dijelovima su potpuno izblijedile zvijezde, zastava i oznake, ali su ostale tehničke pločice i odmah se bez sumnje uočava da se radi o avionu Super Galeb G-4. Motor nažalost nismo našli, a kako je zbog obveza našeg vodiča ostalo malo vremena, odlučujemo nakon pola sata detaljnog pretraživanja dijelova, krenuti nazad s dogovorom da se opet vratimo.
Istraživanja koja je autor ovog članka radio prijašnjih godina o ovom obaranju su sada dobila i potvrdu iako svaki detalj nije do kraja razjašnjen.
Ovaj zrakoplov G-4 Super Galeb (jedan od ukupno samo 3 takva oborena u RH i BiH) serijskog broja 23631, oboren je 24.travnja 1992. godine. Dva zrakoplova G-4 su djelovala po hrvatskim položajima u neumskom zaleđu nevođenim raketama 57mm. Prema kazivanju očevidaca iz HV-a doletio je z pravca Trebinja, krećući se prema Metkoviću preko planine Žaba. Po kazivanju pilota iz pratnje M. Stanojevića, nakon borbenog djelovanja pilot N. Đerfi se ponovno obrušio. U jednoj sekundi sa brda Žaba (oko 900 metara nadmorske visine) polijeću dvije rakete “Strijela 2M” i jedna (ona od 1. Gbr. “Tigrova") i pogađa za delić sekunde prije druge (od PZO Ploče). Iako se tada u službenim i neslužbenim izvješćima govorilo da su oba oborena, to nije bio slučaj. Drugi G-4 se vratio u bazu iako je na njega žestoko pucano iz protuzrakoplovnih topova 20mm i 40mm.
Oborenim pak avionom, upravljao je pilot potpukovnik Nikolaj Đerfi, pripadnik 229 lbae/172 lbap po nacionalnosti Mađar (po političkom uvjerenju Jugoslaven), katapultirao se na sjedalu Martin-Baker MkY-10LB. Na pilota je otvarana vatra dok se spuštao padobranom te je imao ranu na nozi kad je pronađen. Pronađen je u borbenom području, ali ne baš previše blizu srpskih položaja. Iako naoružan Škorpionom prilikom zarobljavanja nije pruži otpor. Kasnije su kružile priče da je ubijen, zapaljen u bačvi, streljan, raskomadan, itd….., ali to su bile standardne dezinformacije. Pilot je bio ozlijeđen, ali ne u životnoj opasnosti. Ljudi su bili bijesni na njega, posebno jer je dan-dva ranije u napadima na Metković poginulo nekoliko civila, no pilot težih ozljeda nije pretrpio od hrvatske vojske na zemlji. Odveden je u zatvor u Loru (gdje je zadobio određene ozljede) i razmjenjen je s ostalim pilotima JNA za 7 Vukovaraca osuđenih u Srbiji na smrt, u Nemetinu nakon 3 mjeseca.
Tog istog dana je oboren i jedan Jastreb J-21 kojim je upravljao Branko Gavrić "Gavro" koji je uspješno pobjegao na srpsku stranu
Lijevo: saćasti lanser raketa 57mm, desno na slici vertikalni stabilizator repa G-4
Krilo i izgoreni točak stajnog trapa
Ovdje možete vidjeti kombinirani video uradak HTV-ovog priloga Joška Martinovića iz 1992. godine i video uratka Gorana Marušića 2012. godine
- Avion Jastreb J-21, dana 17.10.1991. kraj Stona, pilot Enes Aletić (u medijima pogrešno naveden kao Zoran Aleksić) poginuo, bio pripadnik 240 lbae, 97 abr, poletio na zadatak iz Mostara. Dobio zadatak da zajedno sa svojim komadantom izvrši izviđački let na podrućju oko Pelješca jer je navodno došla dojava o kretenju kolone kamiona preko Pelješca. Kada su bili na mjestu zadatka njegov komandir je uočio tu kolonu i naredio let poniranja da bi se bolje uvjerili i odgovorili komandi na zadatak. Međutim poslije komande da vrati avion u pravilan položaj za komadantom pilot Enes Aletić se nije uspio vratiti iz te pozicije aviona. U tom trenutku nije odgovarao na radio vezu i pošto je komadant vidio da nešto nije uredu, krenuo je prema Enesu da vidi šta se događa. Naredio je pilotu da se katapultira što je ovaj i uradio ali zbog niske visine padobran se nije uspio otvoriti.
- Avion Jastreb J-21, dana 23.4.1992 godine kraj Čapljine, pilot kapetan Goran Pantić, pripadnik 97.abr. se katapultirao, preživio, zarobljen i odveden u Duhansku stanicu u Metković (pilot kojeg je HTV snimao kad ga je vojska dovela na mjesto srušene kuće u Metkoviću kad je u bombardiranju poginulo troje ljudi i nekoliko teško ranjeno). Kasnije svjedočio u slučaju “Lora”
- Avion Super Galeb G-4 koji je naveden u prethodnom teksu (pilot Nikolaj Đerfi)
- Avion Jastreb J-21, dana 24.04. 1992. godine iznad Cerovice (Neum), kojim je upravljao pilot Branko Gavrić “Gavro” koji se katapultirao i skrivajući se, pješice nakon par dana došao na Ortiješ - tada još uvijek srpsko naselje (danas većinski hrvatsko) kraj aerodroma u Mostaru.
Sva ostale informacije o drugim obaranjima su uglavnom netočne i rezultat pogrešnih računanja obaranja i pogrešne percepcije zrakoplova u letu. Naime mnogi očevici koji bi vidjeli dim zrakoplova u određenom trenutku ili njegovo okretanje u zraku su odmah to smatrali obaranjem. No zrakoplov nakon napadajnog djelovanja, prilikom izvlačenja dodaje često dodaje dodatnu snagu (potisak) u motore što uzrokuje bacanjem plamena iz motora, pa zna izgledati kao da je motor “buknuo”. Greške u brojanju su se radile i zbog toga što su različite PZO posade istodobno pucale (i pogađale) pa bi se jedan te isti zrakoplov (pogođen ili oboren) pripisivao dvima ili više posada/ljudi.
Lakše je oštećeno (mogućnost popravka):
- 7 helihoptera puščanom paljbom (poznata zračna – helihopterska operacija 63. padobranske brigade izvlačenja vojnika iz opkoljene vojarne u Čapljini)
- Više aviona Jastreb J-21 i moguće jedan Super Galeb G-4 i Orao J22 uslijed puščane i topovske PZO paljbe.
Ovdje možete vidjeti HTV-ov prilog iz travnja 1992. godine. Zanemarite dio novinarskih komentara o broju oborenih jer se tada nije raspolagalo točnim podacima.
U svakom slučaju protuzračna obrana raznih postrojbi iz i izvan Neretve je u kratko vrijeme tih dana odradila svoj posao vrlo kvalitetno u kratkom vremenu, pa su zrakoplovi JNA odustali od borbenih misija na južnom bojištu, bazirajući se samo na snimanje s velikih visina.
Post je objavljen 31.01.2012. u 16:07 sati.