U subotu smo počastili Baku i Dedu svečanim ručkom za 55.godišnjicu braka.
Trebali su ići u Esplanadu i prenoćiti tamo, ali, konzerve kakve jesu, ne bi se tamo opustili, pa smo
izabrali kvartovski restoran u kojem je hrana jednostavnija i obilnija nego u hotelu.
Uz životne savjete i nježne riječi slavljenika
(Baka: Čekala sam ga dvije godine dok je bio u vojsci. Tko god se zanimao za mene, rekoh mu ne dolazi u obzir. Gdje mi je pamet bila?
Deda: Ako želiš, ti odi. Slobodno. Sad znam i peglati i kuhati.)
pojeli smo i popili mnogo, te nakon nekoliko sati ispuzali iz restorana.
Zamolih da im spakiraju ostatke, da imaju i za večeru. Jer Deda voli jesti mesinu.
Baka je taj moj potez protumačila kao veliku škrtost i na glas to rekla, s odobravanjem.
Odmah su počele šale o mom trošenju novaca i o tome kako je to bodulsko naslijeđe.
Natjeralo me da se zamislim.
Kad su mi kao maloj govorili da ličim na (bilo koju/kojeg) baku/dedu nisam im vjerovala.
No danas takve stvari vidim kod djedova/baki i njihovih unuka. Fizičko i psihičko naslijeđe.
Pa odlučih napravit popis da si malo razjasnim stvar.
Baka i deda Boduli
-škrtost
-rasipništvo
-kosa
-nos
-ljubav prema slatkišima
-uređivanje (nestalo u djetinjstvu)
Baka i deda Ličani
-sposobnost jedenja velikih količina mesa
-ljubav prema modnim dodacima
-ušne resice
-želja za odlaskom na izlete
Post je objavljen 30.01.2012. u 23:23 sati.