Živit u Lici a nečut narodnjake je ka bit sova a imat male oči...dakle to je nezamislivo (ne guglajte mi sad tražeć sovu sa malim očim). Ja sam bijo vrlo mali kad sam se prvi put susreo sa NARODNJACIMA. Prije tog mog susreta išla je cijela jedna ceremonija...od kupovanja mlade, do vožnje u autu sa ćaćom i materom, pab mi ćaća dao da trubim dok je on drža volan od ganjc novog fiće. Zaključujete – išli smo u svadbu. U Lici je svadba bez narodnjaka nezamisliva, bar tad bila...tih 80tih godina. Danas se modernizirala utoliko što u početku svadbe sviraju Đibonija koji u svakoj pjesmi 10 minuta jauče da mu je loše, ka da je neuhranjen...da bi se kasnije svadba pretvorila u opći kaos kakvog u svemiru nema. Tih 80tih godina ja sam imao 10tak godina i odlazak sa ćaćom i materom u svadbu je bio, u današnjim mjerilima, ka da letiš avionom u Australiju i nazad i opet u Australiju i tamo ostaneš. Mojoj sreći nije bilo kraja jer sam znao da ima kolača i soka za usrat se. Kad bi se mlada kupila i kad bi se obavila općina...išlo se u restoran. Crkvu su uvijek preskakali a danas eto svi leže po oltarima od silog ljubljenja Božjih skuta i svaki treći brak puca. No jebeš to. Mi bi ušli u restoran...a onaj bend bi krvavih očiju (sve pjano bilo) čeka da se pojave mladenci. Kad bi se mladenci pojavili...buka bi se iz grobne tišine pretvorila u aerodromsku. Ja bi gleda kud idu ćaća i mater i vika ćaći
- Ajmo vamo...vide imaju dvajs kila "čupavaca" na stolu! (kolača jel...)
Onda bi mi sjeli kraj čupavaca jer jebalo se ćaći za čupavce, pive je ionako bilo u potocima. Mi bi se svi smjestili a onda bi iša ples za mladence. Danas sviraju valcer kad mladenci otvaraju ples. Da je tada bend "Krvavo oko" zasvira valcer, sve me jeblo ako kum nebi izvuka pištolj i likvidira jednog po jednog...a bubnjara bi ispekli na ražnju i pojeli. Vrag je tada znao da valcer i postoji. Ako je neko mislio da "valcer" i postoji...onda se za to mislilo da je njemačka riječ za neki priključak na traktoru. Dakle...mladenci bi otvorili ples i to sa nekim turbo žešćim narodnjakom. Meni ka mulcu to sve bilo čudno al bolio me pionirski kurac za to jer je čupavaca i koka-jebene-kole (tad je bio sok "Crni polo" a ne Coca-Cola, al svi smo ga zvali "Koka-Kola") bilo na izvoz. Ja bi jeo čupavce a ćaća bi ukibio mater i odma je odveo na ples. To nema ko u sali nije plesao i skakao na klokan. Što je vrijeme odmicalo...sve je više bilo polugolih...doduše muškaraca. Ja bi ćaću pita:
- Ćaća što se onaj, do pasa, gol skinuo?
Ćaća bi mi samo reka
- Veseli se čojk!
Već tada ka vrlo mali sam zaključio da narodnjaci proizvode osjećaj sreće koji se manifestira paranjem odnosno skidanjem košulje. Nije se dugo trebalo čekati da poteče i krv, al ne od tuče jer tada se nitko tukao nije, već od samokažnjavanja flašom u glavu.
- Ćaća što se onaj tuče flašom u glavu
Ćaća bi mi objasnio
- Pusti ga u pičku maternu, pjan je ka mina...a i lud.
A onda sam shvatio da takva glazba vodi u ekstazu pa sam se poboja i za vlastitog ćaću.
- Ćaća oš ti sebe flašom uglavu?
- Štoj tebi!? Jed te čupavce pičkat materna i miruj!
Ja bi nastavio žderat čupavce dok bi mi onaj kokos padao u juhu...i gledao kako njih 5orica iznose van onog ekstaziranog, kojeg je bend "Krvavo oko" lansirao u Svemir. A onda...onda bi zasvirao Miroslav Ilić...a mater se sva rastopila ka državni proračun. Mater ga je obožavala i sad je ona ukibila ćaću da idu plesati. Oni bi plesali a ja jeo juhu sa okusom kokosa.
Ono što mene danas fascinira su tekstovi u narodnjačkim pjesmama. Kad muško pjeva narodnjake...u prvom stihu uvijek ide da:
1. On nju voli.
To nije normalno kolko on nju voli i kolko ona njemu znači i kolko se općenito oni vole. Reka bi čojk da imaju 10ero djece kolko se vole i taman kad pomisliš da je to to...eto drugog stiha:
2. Ona njega ostavlja
Kud ga brže ostavi jebla te mater divlja!?!?!? Pa el niste sad bili sretni!?!?!? Ode ona a on tuguje. U toj silnoj tuzi nema koga jadan ni zvat, jer...djece sa njom nije ima...a sad ode i ona...koga zvat!? Taman kad se zapitaš koga će zvat...evo 3ćeg stiha:
3. Zove staru majku
Ko će neg mater. Zaziva mater i priopćava joj da ga kurva ostavila i da je sad sam i da ako ima što za pojest jer da je gladan. Dok ga mater tješi on shvati da je zapravo jedini izlaz u 4-tom stihu:
4. Pije da je zaboravi
E taj je najjebeniji. To je onaj stih u kom lete košulje i u kom se flaše taru o glavu. Mislim...gdje se neš rasparat kad si pjan a sa zvučnika stiže "Rane lječim, pijem samo da je zaboravim!" a i samom ti se dešava u životu što ovaj pjeva. El nije tako? I onda taman kad pomisliš da je ovaj u pjesmi sav satran od alkohola i daje to to i da pjesma ima tužan kraj...eto 5og stiha:
5. Vraća se ona njemu
Eto je vraže na. Ostavila ga...ovaj cjelu golgotu prošao i evo nje nazad. On sretan ka Pakistanac kad nađe 100 dolara na cesti. Zaboravlja sve proživljeno. Prestaje piti. Odlazi od matere i vraća se ljuuuuuubavi staaaaaa-a-a-a-roooooooooj!
Kako je to kad žesnko pjeva narodnjake:
1. Ona njega voli
Nema nikakve razlike ka i kod muškog pjevača. Dobro...ima....ona ga toliko ludo voli da to graniči sa medicinskim fenomenom. Luda kolko ga voli, a onda...onda ide drugi stih:
2. On nju vara
E jeeebi ga. Đubre je vara i zamisli – sa najboljom prijateljicom (aj bar nije sa mamom) Ona tu puca po živcima...nervozna je i ide 3 stih:
3. Ne zaboravlja ga
E tu je razlika. Vidite da žene ne zovu staru majku da ih stara majka utješi? Jel kužite vi to? A ne ne ne. Ona je zatvorena u sobi sama sa sjećanjima na njega jer ga prežalit nemože ka ni moj ćaća fiću kad ga je proda. Sjećanja prekida 4ti stih
4. Ona luta
Eto....gubi se. Luta ulicama...u svakom izlogu traži njega. Luta mislima i sabire ih. Sabrat se ne može kad odjednom...5ti stih:
5. On se vraća
- Eto ga vraže materi zaprdio. Vratio se. Nema veze što je još u međuvremenu i njenu prijateljicu pravario sa šogorom od prijateljičine sestre...al ova ga objeručke prima u zagrljaj...jer eto...valjda je u međuvremenu obolila na živce pa ne zna što radi. Uglavnom – kraj sretan.