Još se i danas sjećam jednog starog gospodina kojem sam pomagala (živjeti,biti).
Sekelj se je zvao,bio je bolestan,pa ga je mama njegovala i brinula se o njemu i njegovim roditeljima
koji su bili prastari ali još Živi...u ono vrijeme...dragi ljudi ali škrti.
Kako to biva kad je netko bogat a ti radiš kako bi zaradio koju kunu za kruh.
Taj čovije nije bio oduševljen ljudima,i u neko tamo vrijeme nije volio ni samog sebe.
Imao je mačka Rexa koji je razumio samo njemački....
mačak je bio predivan i doista je razumio samo njemački (tko bi rekao).
Pošto sam bila mala mislila sam si kako je moguće da jedan mačak razumije njemački a ja ga ne kužim,
i danas je tako a ja više nisam mala : ) pa opet ne kužim...bitno da sam sina nagovorila da uči njemački,
valjda misleći kako će on skužiti...barem netko ; )
Uglavnom tada sam bila djevojčica nekako pomalo drugačija od svih drugih,
možda me je i taj čovjek volio jer sam mu bila slična,čudak svoje vrste,a dalo se je primjetiti.
Stalno sama,u nekom svom svijetu (kao i danas) odvojena od drugih,drugačija,
sa velikim ponosom i nosom do plafona...
tvrdoglava,inatljiva i samo svoja...mislim kako je ključno bilo to "samo svoja"
zato su me i voljeli takvi stari mrgudi koji nisu voljeli nikog a kamoli sebe...
opet uglavnom;
Ja sam bila njegova "princeza plave krvi"
(čovječe da mi je to netko drugi barem rekao,ali ništa,ni onda,a ni još par godina poslije)
joj,joj....što bih dala da mi danas netko tako kaže,a i da misli tako, naravno.
Volio je taj moj ponos jer što god da sam radila i kako god da sam se osjećala
uvijek bih ponosno uzdignute glave koračala i radila što mi je bilo rečeno napraviti.
Bez pogovora i rasprave...danas to ne bih mogla...imam predugačak jezik
iako još uvijek koračam visoko podignute glave,ne gledajući dolje i ne klanjajući se nikom,baš nikom.
Princeza plave krv
nitko me poslije nije tako zvao,nedostaje mi to...
ponekad mi nedostaje i taj djedica koji nije ni znao što priča...
ali razumjela sam ga
željela bih i danas biti ""Princeza plave krvi**
nositi tu titulu bez razmišljanja sa zadovoljstvom...(ali ne ide to tako lako)
sretna sam što sam u jednom trenutku svog života bila princeza
pa makar i sve to bilo nevažno,u očima nekih nebitnih likova,
sretna sam ovaj put;
što imam sjećanja...
Post je objavljen 01.03.2012. u 19:17 sati.