Marketing
Roški slap davne,davne 190.....-te i neke
Zahvaljujući Saniju ,evo jednog prikaza Roškog slapa iz davnine (fali samo još Ivana Brlić Mažuranić)
A prinit ću još zapis iz pera tete Jasne Skelin i Nike Dubokovića Nadalinija:
"U spomen mrtvih sa Roškog Slapa:
1989.g.napisali Niko i Jasna Duboković Nadalini /skraćena verzija/
Ova je bilješka posvećena ljudima sa Roškog Slapa kojih više nema. U hotelu svog oca sagrađenom 1909.g. u Roškom Slapu živio je poslije II.sv.rata Ivo Skelin Giovaninov nazvan Petak.Volio je Slap više nego drugi,ali su ga življenje u Slapu prisilile prilike, iako se rodio kao sin veleposjednika. Petak nije znao što je interes i što je novac, pa je u Slapu bio sretan, tim više što mu je življenje u gudurama omogućavalo da bude blizu svojih ljudi koje je jako volio. Uz posao u svojoj mlinici Petak je provodio dio dana u pecanju na Krki i u razgovoru sa seljacima, te u njegovanju svojih voćaka,što mu je-ovo zadnje-donjelo smrt u ljeto 1963., a bio je rođen jednog petka na 13 –ti 1909.g.Umro je od indukcije udara groma u nedaleku hrid, kada je stojeći u vodi navrtao svoju smokvu. Ostali su Sonja, Domagoj i Neda. Sedam mjeseci kasnije umrla mu je i supruga Bepina rođena Širinić. Tragična subina Petka bila je i u njegovom ponosu. Kada je na primjer Petak izgubio zemlju, koja mu je bila dodjeljena kao agrarni maksimum, a svoju je slobodnu zemlju prije već podijelio seljacima, nije htio kompenzaciju s tuđom zemljom, pa je tako ostao bez zakonskog maksimuma. Petak je oko sebe imao najsiromašnije, kojima je kroz svoju mlinicu omogućio življenje. Bili su to redovito duhoviti ljudi što je Petku bilo osobito drago. Zvali su se: Bariša, Ćiva, Čipa i njegova 4 sina koje je Petak nazivao Kamišari; Marko Grša, Pajo Galić Prpac, Čante Benković, Ante Skelin Tepurić, Ivan Širinić Zekić, Blaško i Boško Verović, Miro Gotić, Čarinica i Kaja. Svi su oni s Petkom dijelili dobro i zlo. Petak je bio srdačan i velikodušan čovjek, uvijek spreman za šalu. Među prijateljima je bio njemac Lindinger koji je oženio Danicu Skelin,također veseljak na kojeg se također odnosi puno duhovitih anegdota..... Na šibenskoj strani Slapa gostiona je Mate Širinića (1904-1976). Jednostavan čovjek, izvanredne kulturne inteligencije i vrstan lovac. Svojim je načinom i govorom iznenadio književnika i istaknutog lovca dr Danka Angjelinovića, koji mu je posvetio i jednu svoju priču. Danas je Matina gostionica postala veliki restoran njegovog gostoljubivog sina Vranice (Frane). Vraničina braća žive izvan zavičaja. Jednako je srdačna i požrtvovna Vraničina žena Mara, kao i sinovi Mate i Davor. To isto se mora reći za sestru Lucu...... Centralna mlinica „Galić“ koj je pripadalo Jasninom djedu Paški došla je u dil Jasninog brata Paške. Šteta što je njegov dil prodan (Šime Lunić Brčki), bojimo se da naše nastojanje da se ovaj ugao arhitektonski i funkcionalno sačuva, neće služiti, nažalost, ničemu. Jasnine mlinice i njene majke Mine godinama su vodili Samci, Mačo i pokojni Ante iz Brištana. Jasnin voćnjak dugo je godina čuvao Ante Tepić Mucin sa svoja dva sina Markom i Jerom. Neko vrijeme voćnjakom je upravljao Tonči Tepić zvani Tončulin, kojeg je Jasna morala napiti rakijom da bi se odlučio na rušenje krova Jasnine garaže s riječima: “Ovo pametan čovjek ne može raditi“. Djelomično rušenje krova imalo je svoju svrhu. Pastir Jurcela, drag čovjek, nesretnim se slučajem okliznuo o grede iznad Slapa u provaliju od 60 m i poginuo. Preko puta jezera su kuće prijatelja Žižića, a malo iza mosta u pravcu zapada je kuća Marasović, u kojoj žive Krešo, ženamu Luca i sin Ante. U Slapu ispod Vranice je električna centrala građena 1909.g. za potrebe rudnika Siverić. Centralu je vodio Ante Prpa iz Siverića sa dobrom i vrijednom suprugom Marijom, a kasnije je centralu preuzeo sin Stipe sa ženom Katom. "
Više slika i informacija o Roškom slapu kakav je nekad bio možete naći na web stranici www.nikodubokovic.com
Post je objavljen 30.01.2012. u 18:22 sati.