Stoje visoki dimnjaci
Na periferiji grada
Neki od njih
Kao da još prkose
Međunarodnom panelu o klimatskim promjenama
A neki kao da sjetno svjedoče
O vremenu kad je bilo više dima
A manje zebnje u očima radnika
Pomalo nakrivljeni u prostoru
Gdje geometriju promatraču
Dodatno iskrivljuju oblaci
A jato vrana što unezvijereno kruži
Iznad čađavih i umornih divova posrnule industrije
Zlurado ponavljaju mantru
Naučenu u ministarstvu zaštite okoliša
Smanjite emisiju, kreee, kreee, kreee ….
Gledao sam davno oči s toplim sjajem
Nevine poglede što umiju dijeliti
Trenutnu bajku u prostoru
Radost postojanja
Igru dima nad snijegom
Dan što ga bistri sjeverac
I fini nagovještaj topline
Nekih skromnih interijera
Mojeg djetinjstva
Postoji li rubrika
U koju bi se uklopio moj svijet dimnjaka koje pamtim, ne znam
Ali u jedno sam siguran
Ne postoji na svijetu panel koji bi ih želio oživjeti
Danas se plašim hladnoće
Jer na tom mjestu,
A i posvuda gdje me put nosi
Mnogi dimnjaci nijemo stoje
A hladna zima tek dolazi
I ne vidi joj se kraja
Post je objavljen 30.01.2012. u 08:43 sati.