Marketing
Hrvatska vlastiti plin kupuje od Talijana;
Domaća proizvodnja plina bila bi još neko vrijeme posve dovoljna za potrebe Hrvatske da se čak 35 posto proizvedenog plina u bescjenje ne ustupa Italiji koja nam ga onda skupo prodaje.
Umjesto da industriju i kućanstva opskrbljuje vlastitim plinom, Hrvatska ga jeftino izvozi u Italiju, a onda po puno višim cijanama ponovno uvozi iz te zemlje. Razliku naravno plaćaju građani. Upozorava na to dr. Branimir Molak, nezavisni stručnjak za energetiku.
- Domaća proizvodnja plina bila bi još neko vrijeme posve dovoljna za potrebe Hrvatske da se čak 35 posto proizvedenog plina ne ustupa u bescjenje Italiji - upozorava dr. Molak.
- Ležišta plina u hrvatskom podmorju Jadrana, 'Ivana', naše je najveće jadransko plinsko polje, a rezerve plina su veće nego od svih ostalih zajedno. Čine više od četvrtine ukupnih pridobivih rezervi plina u Hrvatskoj i bile su dostatne za više od dva desetljeća opskrbe svih kućanstava u Hrvatskoj. Štetnim ugovorima, međutim, prepuštene su strancima - smatra dr. Molak.
Kako Ina svojedobno kao ni država nije imala novca za učešće u razvoju ovog projekta, troškove su podjelile hrvatska i talijanska strana. Za uloženih 251 milijun dolara dogovoreno je da talijanski partner dobije ukupno 4 milijarde m3 plina po cijeni od 0,063 USD/m3. Ostatak plina po ugovoru pripao je Ini (7 milijardi m3). Ako ga ne bi mogla potrošiti kod nas, Ina bi ga prodavala za 0,08 USD po m3.
- Posve je bilo apsurdno investiciju za najveće plinsko polje u Jadranu isplaćivati Talijanima u naturi, tj. plinom iz njega. Ako nije bilo novca za pokretanje proizvodnje plina moglo se dići kredit u inozemstvu ili ne pokretati proizvodnju plina, pogotovo ne samo za izvoz, dok se ne osigura novac. Trošak od 320 milijuna USD, koji je bio potreban za početak eksploatacije, i nije neki novac za koji se Hrvatska ne bi mogla dodatno zadužiti. To je upola manje novca nego što je u Hrvatskoj potrošeno za izgradnju dvorana za rukomet koje su sada samo trošak. Tada možda ne bi imali mnoge skupe i puste dvorane, ali bi imali dovoljno plina po cijenama dostupnima osiromašenom stanovništvu - kaže Molak.
Prvih nekoliko godina manjak plina zbog izvoza u Italiju bio je uvožen iz Rusije i to po cijeni od oko 0,22-0,24 USD/m3. Ina je međutim Ruse zamijenila s talijanskim ENI-jem i 2010. zaključila trogodišnji ugovor za uvoz 750 milijuna kubičnih metara plina. Tako nam Talijani sada po svemu sudeći prodaju naš vlastiti plin.
- Uvoz, u biti našeg, plina iz Jadrana višestruko je skuplji (5-6 puta) nego što je za Talijane trošak njegova crpljenja iz našeg dijela Jadrana - kaže dr. Molak.
Cijenu prostornog metra plina koji uvozimo iz Italije u Ini nam nisu htjeli otkriti. Zanimljivo je da u toj kompaniji već godinama govore da na plinskom biznisu u stvari - gube.
- INA plin kupuje po tržišnim cijenama koje su značajno više od cijena po kojima plin prodaje hrvatskim potrošačima te zbog toga već godinama snosi značajne gubitke u plinskom poslovanju. Razlog tomu leži u činjenici da je u Hrvatskoj još uvijek na snazi sustav administrativnog određivanja cijene plina koja je značajno ispod tržišne - kažu u Ini.
No, prema dostupnim podacima kućanstva u, primjerice, Zagrebu plaćaju plin po cijeni od 0,402 USD/m3, što je čak 5,05 do 6,39 puta skuplje nego što je ugovoren izvoz našeg plina iz Jadrana u Italiju.
Izvor: Dnevno.hr
Post je objavljen 29.01.2012. u 19:12 sati.