Na mekoj pješčanoj plaži igrao se četverogodišnji dječak puneći pijeskom svoju kanticu.
S ozbiljnim izrazom lica zario bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao pijesak i praznio ga u kanticu, uvijek iznova razočaran kako je tako malo pijeska ispadalo iz njegovih stisnutih šaka.
Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao, to bi više pijeska curilo između prstiju, a manje ga stizalo u kantu.
Ne bi mu pomogao ni sav nagomilani bijes da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopatice, pa je otvorenih dlanova uspijevao umetnuti mnogo više pijeska nego stisnutih šaka.
Pouka do koje je došlo ovo dijete, pouka je života.
Život je poput pijeska. Mnogo više ga stane na otvoreni dlan, nego u stisnutu šaku. Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga,
te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga, on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska, te ruka ostane sablasno prazna. Samo kad primaš Život raširenih ruku i nosiš njegovo bogatstvo otvorenih dlanova u spremište vječnosti, možeš smatrati da imaš pravi imetak.
Ako si se tako poklonio Životu, osigurao si sebi veće potomstvo nego što ima pijeska na obali morskoj
Post je objavljen 29.01.2012. u 18:29 sati.