Nastavljam na jučerašnji tekst o "jest" i "treba"
Prirodne znanosti proučavaju ono što jest, tragajući za istinom. Sav napor počiva na načelu da treba tražiti istinu o onome što jest, nezavisnu od naših ideja kakva bi ona trebala biti. To je paradoks.
Znanost istražuje stvarnost, ali ona sama je ljudska aktivnost i rezultat.
Ljudski um ne miri se s raskolom. Traži ponovo povezivanje: re-ligiju. Nužna je pretpostavka, kaže Kant, da postoji harmonija između jest i treba, istinitog i dobrog.
Ideja Boga. Ideja Istine, s velikim "I": ne "poduranje misli i stvari", nego misao, koja je jednaka sebi samoj – koja kreira stvarnost.
Ideja koja je zavodljiva. I opasna. Nužno se nameće, ali se nužno ne prihvaća. Ateist uistinu može pomisliti: "ako Boga nema, sve je dozvoljeno". Vjernik pak može umisliti, da mu je sve dozvoljeno, ako je u ime Istine.
Tako i "sekularni vjernik", sljedbenik totalitarnih ideologija. Otkad je Marx zapisao misoa o promjeni svijeta, stekli smo mnoga iskustva o iluzijama i stranputicama.
Nije nužna vjera. Ali svi imamo uvjerenja. Možemo odbaciti vjeru u nad-prirodno, ali ne možemo etiku; ovakvu ili onakvu. A za ostvarenje onoga, što smatramo da treba biti - trebali bismo biti spremni i djelovati, i boriti se.
"Jednominutni zapisi" su opsega da se mogu pročitati u jednoj minuti. Pisanje, naravno, traje dulje.
Posjetite mrežna sjedišta:
ZelenaPolitika.info
Sekularni humanizam u Hrvatskoj
Post je objavljen 29.01.2012. u 18:00 sati.