Marketing
Gdje je nestao onaj tvoj osmjeh?
Taman s pogledom prema banu Jelačiću, s rukama iza leđa, stoji Stjepan Radić savjetujući nas svaki dan, izliven onako u bronci, da ne srljamo ko guske u maglu.
No, hrpa željeza, hrpa je željeza.
Baš kao što vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad, tako i guske ostaju guske.
Nema Boga koji valjda to može promijeniti.
Zastala sam malo kraj Stjepana, stavila na postolje kipa netom kupljene novine i Illy kavu koju fantastično naprave (čak i za van) konobari kino-kafića Grič, pomiješala šećer, stavila poklopac i krenula prema svojoj omiljenoj knjižnici.
Dan je bio bistro hladan. Kad kažem bistro hladan znači da je bilo hladno, ali ugodno hladno. Zimski hladno. Većina ljudi voli toplinu, ali meni hladnoća bistri mozak. Možda ga malo ohladi, kao i krv pa sam u stanju hladnokrvnije razmišljati no tijekom ostalih godišnjih doba.
Grozna vrućina koju sam trpila ne samo u svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, već i cijelom rujnu prošle godine, izludila me je.
Više od vrućine izluđuju me ljudi. Ne mogu to opisati, ali osijećam da u sebi imam neki detektor i detektiram laži, lažno izrečene želje, lažno zaželjeno sve najbolje drugim ljudima.
Osijećam kako ljepotu grada – svog rodnog, ovog u kojem živim, a valjda i svakog drugog, nagrđuje lažnost ljudi, lažnost života.
Rekla si da ga voliš, ali misliš na nekog drugog. Rekla si da želiš živjeti svoj život bez da te koče očekivanja obitelji i okoline, ali požrtvovno odlaziš na obiteljska okupljanja i ručkove koliko god da se kasnije osijećaš loše. Nisi majčinski tip, ne voliš djecu, ne znaš što bi ni kud bi sama sa sobom, ali trudna si ... jer uskoro će biti prekasno. Udat ćeš se, jer to je jedino u čemu nećeš kiksati. Željela si vjenčanje samo s kumovima, ali broj pozivnica koje se tiskaju već se popeo na preko 100. Da. Bila si na sajmu vjenčanja, jer su to htjele tvoja mama i sestra. Imat ćeš ljiljane, bacat ćeš buket i podvezicu, a kad je bal- nek je maskembal pa će biti i tamburaša. Haljina će na kraju biti svijetla – boja šampanjca, starinskog štiha, možda čak i bijela, iako si godinama zamišljala kako se pojavljuješ pred matičarem u YSL bijelom odijelu, ružu boje vina, zalizanoj punđi. Ispod sakoa, naravno, nemaš ništa. Želiš taj dan biti nešto alla Angelina Jolie u svojim ludim danima.
No i Angelina ima šestero dičurlije danas.
- Ljudi se mijenjaju, znaš. Odrastaju, postaju ozbiljniji. Shvate neke stvari.
Dok to pričaš, gledaš u jednu točku u kafiću, osjećam se odjednom nemoćno jer ne mogu opisati besciljnost koja je cijelo vrijeme u zraku.
Uvjeravajući mene, uvjeravaš sebe.
A imala si tako prekrasan osmjeh nekad.
Oko mene su ljudi koji su lažni. Koji su se nekada i pitali, ali više čak niti to.
Što se krije tamo negdje... iza duge koju su sanjali kao djeca.
Prije nekoliko subota nosila sam knjige koje nam više ne trebaju, a za koje nismo ni emotivno vezani u knjižnicu. Da stavim u košaru za „besplatne primjerke“ pa će možda nekome dobro doći. Na putu tamo, vidjela sam čovjeka koji svaki dan stoji na ulazu odnosno izlazu jednog prolaza između zgrada. Svaki dan uredno raspostrane knjige koje dotegli tamo. Nisam nikad vidjela da ih je netko kupio. Nisam doduše ni duže promatrala njegovu „prodavaonicu“ nasred ceste.
Zastala sam jer sam se sjetila da imam dvije knjige koje teško da će netko iz knjižnice uzeti. Stručne knjige iz elektrotehnike, jedna iz '86., a druga iz '89. Tvrdog svijetlosivog uveza. Palo mi je na pamet da dam čovjeku koji je s posebnom pozornošću upravo slagao svoje knjige na pod.
- Izvrsno! Najprije ću sam prelistati te knjige, iako sam ih daaavno daaavno i nekoliko puta dobro pročitao. Znate, ja sam završio elektrotehniku.
Nasmiješio mi se, a nedostajao mu je pokoji zub. Zahvalio mi se, a ja sam se uputila prema knjižnici.
A onda vratila natrag. I dala mu sve preostale knjige. Svi nastavci Harry Pottera na engleskom. Možda bi to čak mogao i prodati?
I nekako se nadam da hoće.
Svatko od nas ima svoju priču. Prodavač starih, rabljenih knjiga na ulazu u jedan prolaz. Prodavačica koja mi fantastično nareže mortadelu s maslinama. Gospođa iz fotokopiraonice koja mi je dala izvrstan popust. Žena na pijaci koja prodaje prekrasne naranče i limune.
Ljudi koji nikad nisu dobili priliku raditi posao koji su željeli raditi. Za koji su se školovali, ili ne.
Jer su u nekom davnom vremenu aktom ondašnje vlasti bio proglašeni državnim neprijateljima (kad im je vrlo vjerojatno bila konfisciran i bokunić stana ili zemlje koji su imali) pa su živjeli i umrli u neimaštini ili otišli van zemlje i radili teške fizičke poslove pokušavajući se izboriti za (bolji) život.
Jer su u neko drugo doba također bili nepodobni.
Jer su zbog nekih osobnih nedostataka, invaliditeta ili bolesti, ove-one orjentacije, ovog-onog porijekla bili neželjeni.
Jer su bili sami na svijetu bez ikoga tko bi ih gurao.
Jer su odlučili biti svoji. A na žalost to je u mnogim slučajevima značilo i biti sami. Biti usamljeni.
Kad umataš poklon, to mora biti baš onako kako si zamislila. Ljubičasti celofan, mašna boje lavande i mali cvjetić u obliku jorgovana. Sve ostao bilo bi neprikladno. Hoćeš sliku koja će ići uz zahvalnicu za goste pred kraj večeri, iza gulaša, ali prije torte? Crno-bijela, ti i on fotografirani ispod fenjera u polumraku na mjestu gdje ste se prvi put šetali.
– Ali koga briga, pa ionako ti srce titra samo kad vidiš Znaš Već Koga, a ne tvog budućeg.
– Red je red.
– Aha, nek on misli da je najposebnija osoba u tvom životu, kad ti već znaš da nije.
Odmahuješ rukom, vjerojatno sam samo ljubomorna.
Pijem čaj i razmišljam da li da zamirišem stan tortom od naranče ili „Monte“ tortom čija je krema od bijele čokolade, a glazura od crne.
Nazvao me brat i rekao da je u tavanu pronašao 20 vreća punih stare odjeće i knjiga.
Mislim da znam kamo ću s knjigama.
Osmjehnem se osjmehom kakav si ti izgubila.
Negdje između pokušaja da slijediš svoje snove i pokušaja da budeš ono što jesi.
Strah od boli, gladi, neimaštine gadna je stvar.
Strah od samoće još je gori jer pretvara ljude u guske.
Sasvim je svejedno stoje li na mjestu ili idu u maglu – jer štogod da rade, nije njihova volja.
Post je objavljen 29.01.2012. u 01:11 sati.