Odavno me netko nije zalijepio za stolicu i zadržao bez većih prekida uz svojih 1 000 stranica. Od ovog zadnjeg Murakamijevog romana dobila sam zapletaj misli; načisto me prepolovio, ili možda poduplao.
Sve što radim mimo čitanja ovih dana osjećam kao gubitak; ni tipkati ne stignem od halapljivosti za stranicama 1Q84-e.
Čeka me put od još 100 listanja, pa razmišljam o kratkoj pauzi.
Možda je bila pametna i nužna ona koju je sam autor kreirao prvim čitačima nakon drugog dijela; ali, kako nisam bila među njima, mogu i ovako. Ipak, žurim...
p.s.
Učinilo mi se da pada snijeg...
Post je objavljen 28.01.2012. u 22:43 sati.