U subotu oko osam sati ujutro nebo iznad Ogulina bilo je potpuno išarano onim bijelim prugama što ih ispuštaju avioni u svrhu nečega i nekoga. Kada sam pročitao razmišljanja Krešimira Mišaka koji je i sam odstupio od normalnog razmišljanja povučen svojom tv-emisijama Na rubu znanosti, i nakon gostovanja u toj emisiji Davida Ickea, počeo sam i sam vjerovati da je svijet krenuo k Vragu. Da li se vrag piše velikim slovom? Ili da ga titlujemo sa „šejtan“, „đavo“. Kad smo već kod titlovanja upravo sam pročitao novinara Darka Lukića kako je gledao srpski film s titlovima i da je u filmu izraz „pička“ preveden kao „pizda“. To je hrvatski! U Anićevom Rječniku hrvatskoga jezika te dvije riječi su istoznačnice, ali se sjećam srpskog filma iz nekih sedamdesetih godina prošloga stoljeća; Variola vera, gdje u jednoj sekvenci Rade Šerbeđija tumači razliku imeđu ta dva izraza i kazuje; Pička je ženski spolni organ, a pizda je karakterna osobina. Obaju spolova.
Krešimir Zubak kazuje da su ti tragovi kemijske supstance koje utječu na čovjekovu psihu, kao što štedne žarulje, po riječima Davida Ickea, djeluju nakon njihova razbijanja u kontejneru ili u kući! A utjecaj na psihu vrše neke organizacije na višoj razini koje misle pokoriti sav svijet i uništiti ga. Ne htijući, naravno.
Ovakve sam bijele tragove uočavao i 1989. godine kada se počelo potkradati i krasti vlastite firme. Šaranje neba bilo je uočeno potkraj devedesetih prošloga stoljeća kada se zaljuljala sudbina HDZ-a. Išarano nebo ukazivalo se i kada je Sanader pljačkao svoj narod kao njihov premijer! Možete li si zamisliti čovjeka koji vodi hrvatsku državu da kaže kako nitko ne može voljeti Hrvatsku više od njega? Tako nešto govore i lažni branitelji. I to su ljudi bez časti, Sanader je njihov vođa i vođa plejade lopova bez karaktera. Poznato nam je da i mafijaši imaju ponos i da je pravi mafijaš uvijek od riječi. Ali ovi … Subotnje šaranje neba moguća je zakašnjela reakcija na 4. prosinca 2011. ili nagovještaj promjene političke slike Ogulina. O tome iduće nedjelje, nadam se.
Narod će se trebati dignuti na ustanak, ali ne kako Sačić kaže protiv referenduma, već protiv kapitalizma. Ti kapitalisti zovu u pomoć socijalizam kada padnu u krizu. Najnoviji dokaz tomu su sanacije banaka u cijelom svijetu na račun države, odnosno poreznih obveznika. A u krizi su jer se bogate i otpuštaju radnike. To čini i EU. Traži reformaciju tržišta rada s pitanjem odnosa cijene rada i produktivnosti što se smatra sniženjem plaća, a poslodavcu lakše zapošljavanje i lakše otpuštanje radnika.
Idioti samo mogu smatrati da se produktivnost rada podiže sa strahom od otpuštanja. Produktivnost se može povećati samo s pošteno plaćenim radom prema stvarnom učinku (gdje se može mjeriti), i mjesečne financijske situacije za izvršene radove, a ne od straha. Osim toga plaćanje doprinosa mora biti prije isplate plaće, a poslodavac ju mora isplatiti uvijek istog dana u mjesecu, a ne da umjesto plaće radniku kupuje jahte i nekretnine. Ako ne može naplatiti situaciju neka proda nešto ili se zaduži kod bajnih banaka. Tako se to radilo kada je radnik bio cijenjen u samoupravnom socijalizmu, ma kako ekonomisti vrištali na to društveno uređenje. Što nam je donesao kapitalizam? Potpuno uništenje industrije, rasprodaju društvenog i prirodnog bogatstva, nezaposlenost i pljačku svoga naroda. Pronađite na ovom blogu post o tomu što je rekao Bruno Bušić za hrvatski narod kada se osamostali! Rekao je, da ne tražite, ovako: „ ... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
Sva ova muka do sada napisana samo je uvod u ono najvažnije što sam htio reći, a to je kratki komentar jednog otvorenog pisma diplomirane profesorice hrvatskoga jezika i književnosti iz Preloga koja sa svojih dvadeset i sedam godina ne može naći posao u Hrvatskoj, a sada smo vidjeli ni u Europskoj uniji. Perspektiva njene egzistencije leži u Novom Zelandu, Australiji, Kanadi ili Americi, bilo kojoj. Ta mlada djevojka javlja sa na svaki natječaj za bilo koje radno mjesto i do sada je dobila oko 350 odbijenica, a samo su je jednom pozvali na razgovor i to za portira kada su joj izjavili da nije dovoljno kvalificirana za to mjesto!? A kada je našla vezu za zaposlenje rečeno joj je da trebam donijeti 5.000 eura
»Zato ću, kao i tisuće istih ili sličnih meni, reći "Zbogom" Hrvatskoj, ali ovog puta nećemo pjevati i skladati žalopojke i rekvijeme za ostavljenom domovinom, ovog ćemo puta pjevati od sreće što smo je ostavili. Odlazim osramoćena, prebijena, zlostavljana, očajna iz ove zemlje i nadam se da ću se jednog dana vratiti, ali samo kako bih izvukla svoje roditelje i sestru iz nje.«
Ovo je pismo mlade osobe toliko katastrofično za ovaj kapitalistički svijet da ga ne mogu uljepšati ni Zoran Milanović, a još manje Jose Manuel Barroso.
Post je objavljen 29.01.2012. u 05:59 sati.