U sunčanim jutrima proljeća ranih,
Mi sretasmo se na vratima
Hladnih katedrala,
Kao stranci, bez pogleda,
Bez pozdrava ili tek tihog hvala.
Desetljeća projuriše u trenu,
Poput kamiona na brzoj cesti,
Tada ni slutili nismo
Da ćemo se jednog dana
Ponovno na istom mjestu sresti.
Pogledi naši možda će se
Tada ipak sresti,
Iako smo davno ostavili snove
Na nekoj bezimenoj cesti.
(16. siječnja 2012.)
Post je objavljen 27.01.2012. u 17:08 sati.