Svjedoci smo burne rasprave oko nemilih događaja koji su se zbili u Novom Sadu nakon utakmice hrvatske rukometne reprezentacije kada je kolona hrvatskih automobila napadnuta kamenjem i sjekirama. Prije svega se želim izjasnit kao civilizirani navijač, ljubitelj sporta i sportskih natjecanja. Volim Hrvatsku, volim hrvatsko, ali isto tako NE MRZIM Srbe, niti mrzim srpsko. Poznanika i prijatelja imam i s druge strane granice, i oni su svjedoci da apsolutno nikad nisam ni jednom sitnicom istakao mržnju ili netrpeljivost prema pripadnicima srpske nacionalnosti. Naprotiv, Srbe sam upoznao kao većinom jako duhovite, pristupačne i zanimljive ljude.
Incident u Novom Sadu ne bih dizao na sukob Hrvata i Srba. To je bila organizirana akcija veće grupe nasilnika, kukavički napad na ljude za koje su znali da im neće uzvratit i taj događaj je za svaku osudu, bez obzira što napadačima piše na putovnici. Međutim, mediji, političari, novinari, radikali od ovog slučaja, isto tako i od večerašnje utakmice rade upravo to - međunarodni incident! Predsjednik Novog Sada se ispričava napadnutima, ali ministar srpske policijie pokušava "smiriti" huligane izjavom: "Napadi na hrvatske navijače u Srbiji su nedopustivi incidenti koji narušavaju ugled Srbije i ne treba da se ponašamo kao oni, kada naši odu tamo!" Kako se to "oni" ponašaju kad "vaši" dođu tamo, gospodine Dačiću? Svake godine na hrvatsko more dođu tisuće srpskih turista, i u zadnjih 10 godina nije oštećeno automobila koliko u ovih par minuta napada u Novom Sadu. Naprotiv, većina Srba koji dolaze u Hrvatsku čine to godinama, te su primljeni čak i srdačnije nego gosti iz drugih država. Godine 2009. u Hrvatskoj je organizirano svjetsko rukometno prvenstvo. Srbija je igrala najprije u Poreču, gdje je u gotovo domaćinskoj atmosferi (što bi trebalo biti skroz logično, budući da je susjedna država) osigurala plasman u Zadar. U Zadru je jedini "incident" vezan uz Srbiju bio to što je gradonačelnik Zadra zatražio da se s ulice skinu zastave sudionika turnira, među kojima je bila i srpska zastava. Taj postupak su naši mediji osudili kao sramotan čin, u inače besprijekornoj organizaciji takvog natjecanja, koji baca ljagu na cijelu organizaciju prvenstva, opće ne vodeći računa da je to zapravo jako pametan preventivan potez kojim se sprječavaju pijane budale da u sitne noćne sate, pod utjecajem alkohola idu palit tu zastavu (kojoj je ionako mjesto u dvorani, a ne ulici).
Eto, to smo mi Hrvati! Mi ćemo sami sebe osuditi puno gore nego što bi to učinili drugi. Tako dolazim do motiva koji me je naveo da napišem svoje mišljenje o ovoj temi. U ovom tekstu ne želim pisati o Srbima. Njihovi huligani, njihovi problemi. Ja želim istaknuti nešto o Hrvatima. Naime, sinoć je u emisiji In medias res urednik i voditelj Petar Vlahov također uzeo novosadski incident kao temu. Ja sam, osobno, ostao šokiran načinom na koji je gospodin Vlahov vodio tu emisiju. Umjesto da incident obradi kao nedopustiv kiks organizatora, kao pogrešku kojom su ugroženi životi žena i djece u toj koloni automobila, Petar Vlahov je uporno minorizirao događaj, pokušavši ga prikazati kao sitnicu u kojoj je "grupica huligana" napala "nekoliko hrvatskih AUTOMOBILA", iritantno ponavljajući kako i mi imamo svoje probleme s huliganima i navijačima. Bojim se, da je emisija još malo potrajala, da bi Vlahov krenuo stopama bivšeg ministra Jandrokovića i počeo se ispričavati zbog toga što su se hrvatske glave našle na putu srpskog kamenja. Usporedite samo način na koji mediji obrađuju neki od sukoba Torcide i BBB, a da ne spominjem način na koji je obrađen jedan jedini bačeni kamen u Splitu na Gay Prideu s ovom situacijom. Kao što smo krivi kad se "Torca" i "Boysi" pomlate međusobno, kao što smo krivi kad se napadne homoseksualac, kao što smo krivi kada nas slovačka policija bez razloga mlati, tako smo krivi i što su nas napali u Novom Sadu. Pa naravno da jesmo, tko nas je tjerao da idemo tamo! Tko je tjerao 3000 Hrvata da u sred Srbije viču "Vukovar" i "U boj za narod svoj". Tko ih je tjerao da pokažu ljubav prema rukometašima koji su nas toliko puta razveselili do sada. Da neutralizira ovaj nemili događaj, Vlahov je pustio prilog u kojem su prikazani sukobi hrvatskih "navijača" s ljudima raznih nacionalnosti. Ono što je gospodin Vlahov zaboravio napomenut je da je u 4 od 6 prikazanih priloga bila riječ o navijačima Dinama za koje se zna da im podrška klubu nikad nije ni bila smisao postojanja (neredi u Milanu, u Austriji, u Francuskoj....). Ona druga dva priloga su se dogodila u Sloveniji i Australiji. Ako je već želio naglasiti da je problem isti na obje strane, Vlahov je bio dužan navesti i sukob srpskih navijača u Italiji kada je prekinuta nogometna utakmica Italija - Srbija. Bio je dužan spomenuti gostovanje Hajduka u Grčkoj, kada su "Grci" u Zvezdinim i Partizanovim dresovima napadali Hrvate pred očima grčke policije.
Prije nekoliko godina su se u Davi's Cupu također susrele Hrvatska i Srbija. Čim je bilo jasno da će igrati međusobno, te da je Hrvatska domaćin, počeo je pritisak ih srpskog saveza da se Split izbaci iz svih kombinacija za domaćinstvo jer je split poznati "nacionalistički i ustaški grad". Na moje veliko iznenađenje, Radimir Čačić je, kao predsjednik teniskog saveza, ipak odredio Split kao mjesto susreta. I zaista, srpskim reprezentativcima se zviždalo, vrijeđalo ih se s tribina, provociralo ih se, pravilo buku na servisu.... Na koncu je Srbija dobila susret. Znate što se dogodilo nakon zadnjeg poena? Novak Đoković je nagrađen gromoglasnim aplauzom cijele Spaladium arene, a ostali reprezentativci su bili puni hvale za prijem koji su doživili. Vlahov nije naveo ni taj primjer.
Mi Hrvati, kao narod, imamo osjećaj manje vrijednosti. Toliko želimo oduševit druge, bila to Europa, svijet, Srbija da ne poštujemo ni sebe, ni svoje. Za razliku od nas, Srbi su frajeri. Oni ne daju na sebe, i kad je dogodi i najmanji incident, kao prošlo ljeto u Zadru gdje su na plaži srpski turisti provocirali domaćine pa je došlo do sukoba, oni će u medijima i kroz usta političara reći "ne idite u Hrvatsku, tamo niste sigurni!" Ma pustimo Srbe, nebitno je gdje je organizirano prvenstvo i tko je napadač. Bitno je da su Hrvati napadnuti, bez povoda, bez razloga! A naši mediji nisu u stanju zaštitit svoje, samo iz straha da ne bi uvrijedili nekoga drugog. Za kraj ću se opet malo dotaknuti spomenutok premijera srpske policije. Gospodine, evo kako se Hrvati ponašaju kad "vaši" dođu ovamo: Isprika Srpkinje hrvatskim navijačima
Post je objavljen 27.01.2012. u 15:13 sati.